Apofaza doslovno znači “reći ne”. Riječ ima niz književnih konteksta. U smislu retoričkih tehnika, odnosi se na nastojanje da se aludira na ideju, osobu ili objekt bez izravnog spominjanja navedenog koncepta. Također se može odnositi na metodu objašnjenja u kojoj pojedinac koristi izjave koje poništavaju da bi nešto opisao. Ostale namjene za ovu tehniku uključuju njezino mjesto kao alat za zaključivanje ili kao sredstvo za isticanje određene ideje.
Kada je termin izvorno došao na snagu, apofaza je prvenstveno obuhvaćala opisne odlomke u kojima je za nešto nedostajala čvrsta i izravna definicija. Stoga bi govornik ili pisac negativno suprotstavio objekt opisa drugim objektima. Na primjer, automobil se ne bi opisao kao motorizirana, mobilna kočija s četiri kotača, prije bi se mogla opisati kao “bez ručnog pogona”, “ne statična” i “ne posjeduje dva kotača”. Na neki način, ovaj pristup apofazi nalikuje nekim pristupima pogađanja zagonetki.
Suvremenije shvaćanje apofaze gleda na pristup kao na retoričko sredstvo za postizanje jake točke. Ovaj pristup je na neki način ironičan, jer se namjera govornika ili pisca razlikuje od doslovne izjave. Politika je uobičajeno područje za ovu vrstu upotrebe apofaze, na primjer kada se političar poziva na zapisnik o glasanju protivnika ili osobni život tvrdeći da se o toj temi neće govoriti: „Nisam ovdje da bih govorio o činjenici da je g. Smith glasovao protiv ove politike.” Svaka izjava koja vodi s upozorenjima “neću…” ili “ne mogu…” ili sličnim izrazom vjerojatno je slučaj apofaze ako je izravno praćena aluzijom na navodno opovrgnutu temu. Ova vrsta može biti poznata i kao paraleipsis.
Drugi kontekst za razumijevanje apofaze javlja se kada se pojedinac razvija do glavne točke ili premise odbacujući druge, slične točke ili premise. Teolozi ponekad koriste ovaj pristup u upućivanju na duhovno božanstvo tako što odbacuju druge duhovne tvrdnje, a zatim potvrđuju samo božanstvo i njegov okolni sustav vjerovanja. Ovaj pristup također može poslužiti kao sredstvo da se dočara kako se božanstvo, ili tema o kojoj je riječ, ne može adekvatno opisati samo riječima.
U još jednom pristupu, apofaza se shvaća kao oblik logike. Kada se koristi na ovaj način, izraz je specifično oblik inferencijalnog zaključivanja. Izjave poznate kao silogizmi jedna su primarna metoda, jer predstavljaju logički tok misli s početkom, sredinom i završnim dijelovima. Na primjer, silogizam se može sastojati od sljedećih izjava: Sve ribe mogu plivati; Pastrva je riba; Pastrva zna plivati. Apofazna verzija ovog argumenta izostavila bi srednju izjavu, ostavljajući je kao implikaciju, a ne kao izravnu izjavu.