Akvafobija je strah od vode. Mnogi ljudi imaju određeni strah i poštovanje prema vodi, shvaćajući da ona u nekim okolnostima može biti opasna. Za osobu s akvafobijom, ovaj zdrav i normalan strah postaje ekstreman i može utjecati na kvalitetu života. Na primjer, osoba s akvafobijom mogla bi izbjegavati vožnju preko mostova, plivanje, vožnju čamcem ili čak biti u blizini vodene površine.
Osobe s akvafobijom ponekad prepoznaju da njihov strah od vode nije sasvim racionalan, ali strah nije pod njihovom kontrolom. Čak i kada voda ne predstavlja neposrednu prijetnju, mogu se iskusiti osjećaji nelagode i tjeskobe poput ubrzanog otkucaja srca, znojenja, mučnine, hiperventilacije i drhtanja. Pacijent ne može potisnuti te osjećaje ili ih prevladati, a može imati ekstremnu reakciju na prskanje vodom ili prisiljavanje da dođe u dodir s vodom.
Postoji niz mogućih uzroka akvafobije. Ljudi koji su doživjeli traumatične događaje ui oko vode ili čuli za takve događaje mogu razviti strah od vode. Taj se strah čak može kultivirati gledanjem filmova ili čitanjem knjiga u kojima se ljudi utapaju ili su napadnuti u vodi. Kulturni uvjeti također mogu dovesti do akvafobije. Na primjer, ljudi koji odrastaju u pustinjskoj klimi mogu smatrati da je pogled na velike vode zastrašujući ili traumatičan.
Neki ljudi s akvafobijom doživljavaju strah na toliko nesvjesnoj razini da ga možda nisu svjesni. Oni će izbjegavati situacije u kojima je voda prisutna, ponekad smišljajući kreativne načine kako izbjeći vodu, ali možda neće prepoznati da strah stoji iza izbjegavanja. U drugim slučajevima, ljudi su svjesni svog straha i biraju izbjegavanje kako ne bi doživjeli emocionalni stres.
Kao i druge socijalne fobije, akvafobija se može liječiti, često psihoterapijom. Postoje različiti pristupi liječenju koje pacijenti mogu istražiti s pružateljima skrbi kako bi pronašli metodu koja im najbolje odgovara. Sustavna desenzibilizacija je jedna od opcija, u kojoj se pacijent tijekom vremena polako izlaže izvoru fobije kako bi se mogao odučiti od straha koji je povezan s njom. Ova tehnika može započeti s fotografijama ili crtežima vode, polako napredujući do koraka kao što je posjet bazenu ili plaži.
Ljudi se mogu pitati zašto se izraz “hidrofobija” ne koristi za opisivanje straha od vode, s obzirom na to da je “hidro” uobičajen korijen koji se može vidjeti u mnogim riječima vezanim za vodu kao što su hidrodinamika, hidroenergija i hidrologija. “Hidrofobija” je već uvriježena u upotrebi riječi kao pojam koji se odnosi na neke od znakova simptoma kasne faze bjesnoće, pa je skovana nova riječ kako bi se jasno razlikovalo između socijalne fobije koju karakterizira strah od vode i simptoma bjesnoće.