Aramejski je drevni, biblijski jezik. To je jedan od semitskih jezika, koji također uključuje hebrejski, arapski, etiopski te drevni asirski i babilonski jezik akadski. Aramejski je vrlo sličan hebrejskom.
Otkrivena su pisma na aramejskom koja su stara gotovo tri tisuće godina. Asirci su prvi koristili jezik. Aramejci su živjeli u asirskom carstvu na području današnje Turske i Sirije. Babilonsko i Perzijsko carstvo također su ga koristile. Neki odlomci u Bibliji napisani su na aramejskom, a prema istraživanjima, Isus je govorio i ovim jezikom.
Rana židovska kultura u Izraelu sadržavala je dokumente napisane i na aramejskom i na hebrejskom. Aramejski su Židovi koristili u antičko doba za pravne i vjerske spise, a pismo korišteno za pisanje na kraju je napravljeno na hebrejskom. Kršćanska verzija jezika zvala se sirijski. Neki dijelovi zemalja kao što su Iran, Irak, Sirija i Turska i danas koriste neke grane jezika. Koriste ga i kurdski Židovi.
Ime ovog jezika dolazi od biblijskog Noinog unuka Arama. U njemu su napisane neke židovske bračne isprave, zvane ketuba, kao i neki dokumenti o razvodu, nazvani Get, kao i neke židovske molitve.
Prema Talmudu, kada židovski dječak navrši 13 godina, smatra se muškarcem jer se smatra da je sada sposoban nositi se sa svojom religijom. Događaj je obilježen ceremonijom pod nazivom Bar Mitzvah. Bar znači “sin” na aramejskom, a Mitzvah na hebrejskom znači “zapovijed”. Ženska verzija Bar Mitzvah naziva se Bat Mitzvah jer Bat znači “kći” na aramejskom.
Dijelovi Daniela, Ezre, Jerimije i Postanka u Starom ili izvornom zavjetu napisani su na aramejskom, dok su ostali odlomci napisani na hebrejskom. Kaže se da je Novi zavjet napisan na grčkom, ali neki biblijski znanstvenici tvrde da su barem dijelovi Novog zavjeta izvorno napisani na aramejskom. Oni tvrde da su neki odlomci Novog zavjeta najvjerojatnije napisani na sirijskom.