Izdavatelji kreditnih kartica i korisnici mogu riješiti sporove bez odlaska na sud korištenjem arbitraže o kreditnim karticama. Arbitraža je općenito jeftinija od suđenja. Cilj je da odluku donese neutralna treća strana. Kao i svaki drugi pregovori, arbitraža o kreditnim karticama može predstavljati neke izazove.
Arbitraža ne mora slijediti vladavinu prava. Nijedna strana ne može se žaliti na odluku arbitra. Ova pravila arbitraže o kreditnim karticama mogu predstavljati velike probleme nekim klijentima koji se ne slažu s odlukom arbitra.
Neke tvrtke za kreditne kartice uključuju obvezujuće arbitražne klauzule u ugovore s vlasnicima kartica. Korištenjem kartice korisnik se slaže s ovim uvjetima. U obveznoj obvezujućoj arbitraži, korisnik se odriče prava tužiti izdavatelja kartice. Arbitraža je tada jedino sredstvo za rješavanje sporova.
Obvezujuća arbitraža zahtijeva od klijenta da se pridržava odluke arbitra i sprječava klijenta da traži pravni lijek na drugom mjestu, kao što je sud. Obično se arbitražne presude ne mogu poništiti na sudu. Neke se odluke mogu promijeniti na sudu, ako kupac može dokazati prijevaru ili značajan sukob interesa od strane arbitra.
Potrošači koji podliježu obveznoj obvezujućoj arbitraži mogu angažirati odvjetnika tijekom arbitražnog procesa. Angažiranje odvjetnika može značajno povećati troškove arbitraže. Prednost je, međutim, to što prisutnost odvjetnika može pomoći da se osigura da arbitar ostane neutralan.
U 2000-ima, obvezne arbitražne klauzule o kreditnim karticama bile su pod lupom. Neki pojedinci, lokalne samouprave i organizacije za prava potrošača tvrdili su da mnogi arbitri nisu neutralni, te su većinu vremena stali na stranu izdavatelja kreditnih kartica. Arbitri su oštro osporavali ove tvrdnje. Godine 2009. neki od najvećih izdavatelja kreditnih kartica u Sjedinjenim Državama uklonili su ove klauzule iz ugovora o vlasnicima kartica.
Kada se izvrši ispravno, dobrovoljna, neobvezujuća arbitraža o kreditnim karticama može biti koristan način namirenja duga. Neutralna strana može ponuditi odluku i obje strane se mogu složiti prihvatiti predloženo rješenje, ili ne. Ovaj je postupak ponekad jeftiniji za potrošača od angažiranja odvjetnika za pregovore s izdavateljem kartice ili podnošenje zahtjeva za stečaj.
U Sjedinjenim Državama arbitre certificiraju pojedine države. Zahtjevi za certifikaciju razlikuju se ovisno o državi. Neke države zahtijevaju da arbitri imaju pravno iskustvo. Druge države zahtijevaju samo fakultetsku diplomu ili usporedivo profesionalno iskustvo. Umirovljeni suci i odvjetnici mogu raditi za arbitražne tvrtke.
Često arbitri nisu zaposlenici arbitražnog poduzeća. Umjesto toga, oni rade kao neovisni izvođači. Ovaj dogovor o zapošljavanju može pomoći u osiguravanju neutralnosti pri donošenju odluka.
Korisnici mogu temeljito pročitati ugovore s vlasnicima kreditnih kartica prije korištenja bilo koje kreditne kartice. Ugovor će sadržavati informacije o načinu rješavanja sporova te je li obvezujuća arbitraža o kreditnim karticama obvezna. Korisnici kojima je potrebna kopija ugovora mogu kontaktirati izdavatelja svojih kartica.