Ponekad se naziva jednostavno vol arb, arbitraža volatilnosti je strategija koja ima za cilj ostvariti najveću korist od posjedovanja danog vrijednosnog papira. Time se upravlja uzimajući u obzir razliku između implicirane ili shvaćene volatilnosti opcije i buduće ostvarene volatilnosti te iste opcije, pod pretpostavkom da je opcija dio delta neutralnog portfelja. Primjena ovog pristupa uključuje pažljivo razmatranje rizika ili volatilnosti povezanih s temeljnim vrijednosnim papirom, a ne jednostavno praćenje trenutne cijene i prevladavajućih tržišnih uvjeta.
Unutar delta neutralnog portfelja postoji ravnoteža između pozitivnih i negativnih delta povezanih s vrijednosnim papirima. To jednostavno znači da su rizici povezani s nekim vrijednosnim papirima nadoknađeni čimbenicima rizika drugih vrijednosnih papira, čime se zapravo stvara faktor rizika za cjelokupni portfelj koji je manje-više nula. U teoriji, ako neka imovina izgubi vrijednost, to se nadoknađuje drugom imovinom koja povećava vrijednost, što portfelju omogućuje da barem zadrži svoju vrijednost, a možda čak i ostvari određeni iznos dobiti.
Arbitraža volatilnosti vrlo dobro funkcionira u ovoj vrsti strukture portfelja. Pažljivom procjenom predvidljivih čimbenika koji bi mogli utjecati na rizik povezan s opcijom u budućnosti, moguće je utvrditi je li dano ulaganje dobro prikladno za portfelj ili ima li potencijal nadoknaditi tu ravnotežu. Mnogi različiti događaji mogu se uzeti u obzir u stvaranju buduće prognoze volatilnosti, uključujući sporove oko patenata koje drži entitet izdavatelj, rezultate ispitivanja novih proizvoda ili promjene u potražnji koje utječu na zaradu korporacije koja je izdala vrijednosni papir. Investitor može čak razmotriti moguću ostavku ključnih osoba unutar hijerarhije tvrtke kao dio procesa arbitraže o volatilnosti.
Nakon što se utvrdi ova buduća volatilnost, ulagač može početi tražiti drugu opciju koja predstavlja različitu razinu volatilnosti, dopuštajući jednoj da nadoknadi drugu. Ako druga opcija ima manju volatilnost od prve, ulagač će zaštititi temeljni vrijednosni papir kako bi održao željenu ravnotežu. U situacijama u kojima je volatilnost veća, ulagač može prodati opciju, opet štiteći se temeljnom vrijednošću.
Investitor koji koristi strategiju arbitraže volatilnosti ostvarit će povrat kada se ostvarena volatilnost te opcije približi njegovim ili njezinim predviđanjima, a ne u smjeru volatilnosti koju implicira tržište. Ovaj pristup se može stalno koristiti kako se kupuju novi udjeli i prodaju stari kao odgovor na stupanj ravnoteže koji investitor želi održati u portfelju. Kao i kod mnogih investicijskih strategija, arbitraža o volatilnosti zahtijeva pažljivo razmatranje relevantnih čimbenika od strane ulagača i točno projiciranje učinaka tih čimbenika na dotične vrijednosne papire. Neuspjeh da se napravi točna predviđanja može uzrokovati da ulagač izgubi značajan iznos prihoda, a ne rezultira ostvarenjem značajnih prinosa.