Arhejski eon je drugi geološki eon u povijesti Zemlje, počevši od kraja hadskog eona prije 3800 milijuna godina (mia) i proteže se do početka proterozojskog eona 2500 mia. Za razliku od novijih eona kada je život bio u izobilju, arhej je definiran proizvoljnim datumskim ograničenjima, a ne prisutnošću ili odsutnošću određenih fosila. Moglo bi se sa sigurnošću reći da je arhejski eon bio jako davno, kao što se odražava u njegovom nazivu, što znači star.
Nastanak života dogodio se negdje u ranom arheju, prije otprilike 3.5 milijardi godina. To potvrđuju fosilni dokazi u obliku stromalita, ostataka jednostavnih mikroorganizama koji su tijekom umiranja stvarali debele slojeve biotičkog blata. Arhej počinje nedugo nakon dugotrajnog niza događaja nazvanog Kasno teško bombardiranje, tijekom kojeg su komadići solarnih krhotina koji još nisu bili formirani u planete uvučeni u gravitacijski bunar koji je Zemlja. Neki biolozi vjeruju da je ovo bombardiranje bilo poboljšano prisutnošću masivnog planeta Jupitera, koji bi usisao neke od najvećih asteroida prije nego što su mogli utjecati na naš krhki planet.
U arhejskom razdoblju toplinski tok Zemlje bio je oko tri puta veći od današnjeg, a nije bilo slobodnog kisika, atmosfera se uglavnom sastojala od ugljičnog dioksida. Kisik je zapravo bio otrovan za većinu mikroorganizama koji su tada postojali. Umjesto hrđe, površina je imala naslage slobodnog željeza. Nisu postojali stabilni kontinenti, nego su se stalno mijenjali kao rezultat geološke aktivnosti i utjecaja kometa.
Neke od najstarijih stijena na svijetu potječu iz arheja, ili čak prije, u hadeanu. Prema geolozima, samo 5-40% sadašnje kontinentalne kore nastalo je tijekom arheja. Vulkanska aktivnost bila bi mnogo veća nego danas, a mnogi od najranijih proto-kontinenata vjerojatno su nastali golemim vulkanskim erupcijama. Zbog velike količine ugljičnog dioksida u atmosferi, oceani bi bili kiseliji nego danas i neprijateljski raspoloženi za sve osim za najekstremofilnije od današnjih organizama.