Arheološki turizam odnosi se na proces u kojem ljudi putuju do povijesnih i arheoloških zanimljivih mjesta. Razlog zašto ga nazivaju arheološkim turizmom leži u činjenici da je često usmjeren na dogovaranje posjeta arheološkim nalazištima na kojima su otkrivena mjesta i artefakti koji datiraju iz antike, poput piramida u Egiptu. Arheološki turizam može biti sredstvo za zadovoljenje znatiželje turista za antičkim nalazištima ili može biti u svrhu edukacije turista koji su studenti i znanstvenici.
U većini slučajeva, to je vlada regije u kojoj se nalaze antikviteti kako bi promovirali arheološki turizam kao sredstvo educiranja ljudi o njihovoj bogatoj kulturnoj baštini ili jednostavno kao način da se zaradi nešto novca od turista koji posjećuju. Turizam je toliko velik biznis da neka gospodarstva uglavnom ovise o njemu za svoj opstanak. Zbog toga bi neke vlade mogle promovirati svoju kulturu i poticati arheološki turizam kao sredstvo za prikupljanje više sredstava. Turisti troše novac na zrakoplovne karte, prijevoz, hranu, smještaj, usluge i kupnju artefakata. Vlada također dobiva od poreza koje nameću na rashode takvih turista.
Odredište arheološkog turizma moglo bi biti bilo što zanimljivo, od muzeja u kojima se nalaze artefakti do samih iskopavanja. Ponekad arheološki turizam uključuje i druge povezane značajke, kao što su rekreacija povijesnih lokaliteta ili simulacija modernijih lokaliteta kako bi izgledala kao neka kulturno relevantna koja više ne postoje. Na primjer, simulacija bi mogla uključivati nešto poput grada duhova koji izgleda kao da bi izgledao grad iz antike.
Jedan od nedostataka arheološkog turizma je opasnost koju uistinu povijesnim lokalitetima mogu predstavljati horde turista koji se u velikom broju spuštaju na ta mjesta. Čak i uz stroga ograničenja, uvijek postoji opasnost od nekog oblika oštećenja takvih mjesta, što bi moglo utjecati na netaknutu povijesnu lokaciju. Primjerice, kada turisti posjećuju špilje s drevnim slikama na zidovima, stalni promet ljudskih bića može dovesti do erozije ispravno očuvanog statusa mjesta. Vlada regije u kojoj se arheološki turizam odvija mora odlučiti je li prihod koji ostvaruje od turističkog prometa dobar kompromis za smanjenje povijesne vrijednosti lokaliteta.