Arhetip mađioničara jedan je od mnogih uobičajenih arhetipova koji se nalaze u fantastičnoj fikciji, umjetnosti i filmovima. Često se povezuje s arhetipom mentora koji se nalazi u drugim vrstama priča, ali s dodanom magijom. Mađioničar je često poznat po velikoj mudrosti i dobroti, ali nije uvijek pouzdan i može formirati dobrog, lošeg ili dvosmislenog tipa kojem nitko ne vjeruje. Klasični primjeri arhetipa mađioničara uključuju Gandalfa, Puga, Dumbledorea i, prije svega, Merlina.
Arhetip je predodžba o tome kako određeni tip osobe djeluje. Carl Jung je shvatio da se arhetipovi ne temelje na stvarnom ljudskom iskustvu drugih ljudi, već na pojednostavljenjima. Ovi pojednostavljeni likovi igraju uloge koje su bitne za ljudsko razumijevanje priča i svijeta.
Gandalf i Dumbledore klasični su primjeri arhetipa mađioničara kao mentora. Merlin se tako može vidjeti i za mladog Arthura, ali je daleko dvosmisleniji. Ovaj arhetip uzima ključnog(ih) protagonista(e) pod svoje okrilje i njeguje ga, štiteći ga ako je moguće. Protagonist može biti čarobnjak poput Harryja Pottera, ali ne mora biti. U pričama kao što su Kralj Arthur i “Gospodar prstenova”, mađioničar je mentor nizu nemagičnih likova kao što su Frodo Baggins i Aragorn.
Saruman je mnogo teži kolačić za mrvljenje. Arhetip mađioničara također može biti dvosmisleniji, ako ne i potpuno zao. Ovaj arhetip, koji je također pokazao Morgan Le Fey u pričama o Merlinu/Arturu, pokazuje koruptivnu prirodu magije. Ovo je također metafora za apsolutnu korupciju koju moć donosi.
Merlin je dvosmisleniji jer služi višoj svrsi. Ova vrsta mađioničarskog arhetipa gleda prema široj slici. Gandalf to u određenoj mjeri čini, ali je još uvijek u biti naklonjen dobrim momcima. Merlin nije pokazao lojalnost Utheru kada se pokazao nedostojnim, a često je odsutan kada ga Arthur treba. Za arhetip Merlinovog stila, viša dužnost preuzima svaku dužnost prema određenim pojedincima. Takvi mađioničari su i vječniji.
Mops je dobar primjer velike mane u arhetipu mađioničara. On je jedan od glavnih likova u Raimondu E. Feistu “Rift War Saga” i povezanim knjigama. On je također arhetip “Ne brini, imamo mađioničara koji može riješiti bilo koji problem”. Takvi padobranski mađioničari dovedeni u posljednjem trenutku kako bi porazili zlo često potkopavaju prijetnju antagonista i pružaju manje nego zadovoljavajući zaključak priči.
Druge fantastične priče mogu definirati mađioničarski arhetip prema onome što mađioničar radi. To znači da se stvorio niz konvencija o tome kako se nekromant, koji podiže i kontrolira mrtve, ponaša u usporedbi s iluzionistom koji pruža eterične distrakcije i slike. Te uloge i sposobnosti često kontroliraju magičarevu osobnost, postupke i motive.