Armoracia je znanstveni naziv za rod koji uključuje većinu vrsta hrena. Ovaj rod je podskup porodice biljaka Brassicaceae, češće zvane obitelj senfa, koja također uključuje biljke kao što su kupus, repa, rotkvica i wasabi. Jedna od najčešćih vrsta roda je Armoracia rustica, ili šareni hren, koji je višegodišnja cvjetnica koja se široko uzgaja za svoje kulinarske svrhe. I korijenje i listovi biljke su jestivi, a korijenje se često nariba ili reže i koristi kao začin za meso ili ribu. Lišće Armoracia rustica ne jede se tako često kao korijenje.
Iako je vjerojatno da je rod autohtoni u jugoistočnoj Europi ili zapadnoj Aziji, većina vrsta Armoracia može uspjeti u širokom rasponu različitih klima. Dok neke vrste imaju male, bijele cvjetove, ovi cvjetovi su sterilni i ne daju nikakvo sjeme, pa se većina biljaka hrena mora razmnožavati metodom koja se zove dijeljenje korijena. To uključuje uzimanje reznice iz korijena biljke i sadnju reznice, koja će se s vremenom razviti u novu, zasebnu biljku.
Armoracia rustica, šareni hren, je višegodišnja biljka koja obično doseže visinu od oko tri stope (jedan metar), ali može narasti i do pet stopa (jedan i pol metar). Ima ravne, široke listove koji donekle podsjećaju na lišće kupusa ili drugog lisnatog povrća. Kao što mu ime govori, ovi listovi nisu jednobojni i obično su svijetlozeleni prošarani bijelim ili prljavo bijelim mrljama. Ove bijele mrlje blijede kada je biljka fizički poremećena, da bi se ponovno pojavile kada se ponovno smiri. Armoracia rustica također ima sitne bijele cvjetove na dugim peteljkama, koji cvatu između kraja proljeća i početka ljeta.
Iako je njezino šareno lišće prilično privlačno, primarna svrha uzgoja Armoracia rustica je njezino korijenje. Kada korijenje nije rezano, uopće nema miris, ali rezanjem ili ribanjem oslobađa se oštro ulje koje se zove alil izotiocijanat ili gorušičino ulje. Uz ovu jaku aromu, korijenje ima oštar, ljutkast okus, zbog čega se često koristi kao začin. Kada se ostavi na otvorenom, izrezano korijenje počinje prelaziti iz bijelog u smeđe i poprima gorak okus, pa se često nariba i konzervira u octu. Ova priprema od hrena popularna je u mnogim dijelovima svijeta, a koristi se za dodavanje okusa pečenjima, odrezacima, jelima od morskih plodova, sendvičima i juhama, ili se boji u zeleno i služi kao jeftina alternativa japanskom wasabiju uz sushi jela.
Postoje i tradicionalne medicinske primjene za biljke iz ovog roda. Korijen hrena je diuretik, što znači da pojačava nagon za mokrenjem, pa se može koristiti za liječenje infekcija mokraćnog sustava. Budući da snažna aroma korijena također stimulira i iritira sinusne šupljine, može se koristiti i za ublažavanje začepljenja sinusa.