Područje slobodne trgovine Udruge zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) je sporazum između skupine zemalja jugoistočne Azije za ograničavanje trgovinskih barijera između zemalja članica. Ovo je osmišljeno kako bi se promicala slobodna razmjena između ovih nacija kako bi se ojačala njihova pozicija na globalnom tržištu, a privlačeći pozornost tvrtki koje bi mogle biti zainteresirane za izravna strana ulaganja. Uz izvorno područje slobodne trgovine ASEAN-a, zemlje članice ASEAN-a također su pregovarale o sporazumima o slobodnoj trgovini sa susjednim zemljama poput Kine.
Prvotni prijedlog za ASEAN područje slobodne trgovine razvijen je 1992. godine, a 2003. godine sporazum je proveden. Deset zemalja pridružilo se zoni slobodne trgovine ASEAN-a: Brunej, Kambodža, Indonezija, Laos, Malezija, Mjanmar, Vijetnam, Filipini, Singapur i Tajland. Ove zemlje članice pristaju ograničiti ili ukloniti carine i druge trgovinske barijere koje ometaju trgovinu između zemalja članica.
Unutar zone slobodne trgovine ASEAN-a, zemljama je u osnovi dopušteno premještati robu bez plaćanja carina. To olakšava slobodan protok trgovine preko granica i ima prednosti za sve zemlje članice. Slični sporazumi uspostavljeni su i u nekim drugim regijama svijeta, kao što je Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA). Takvi sporazumi promiču trgovinu među nacijama, poboljšavajući sva gospodarstva članica, a također pomažu državama da uspostave bolje temelje u međunarodnoj trgovinskoj zajednici.
Stvaranje područja slobodne trgovine poput onih koje je razvio ASEAN ponekad se kritizira, jer se zemlje članice optužuju da imaju nepravednu prednost. Jeftinije je uvoziti robu iz zemalja članica i izvoziti robu u zemlje članice, što stavlja nečlanice u nepovoljan položaj jer kako bi se natjecale, moraju sniziti cijene svojih proizvoda. Takvi su sporazumi također kritizirani s obrazloženjem da imaju tendenciju nerazmjerne koristi određenim zemljama članicama.
Kina je postigla sporazum o slobodnoj trgovini s ASEAN-om koji je proveden 2010. godine, a zemlje poput Australije i Novog Zelanda također su izrazile interes za razvoj boljih trgovinskih odnosa sa zemljama članicama ASEAN-a. Izrada nacrta trgovinske politike može potrajati mjesecima ili godinama i desetljećima za provedbu, što ilustrira činjenica da je ASEAN područje slobodne trgovine dogovoreno 1992. godine i da nije stupilo na snagu tek nakon što je prošlo 11 godina. Strpljenje pregovarača je važno jer postoji niz kritičnih faza u kojima se sporazumi mogu urušiti, poništavajući prethodni rad i prisiljavajući ljude da počnu ispočetka.