Astronomska okultacija se događa kada jedno nebesko tijelo pomrči ili blokira svjetlo drugog nebeskog tijela iz Zemljine perspektive. Mjeseci, planeti, zvijezde, mali sateliti i asteroidi mogu međusobno djelovati kako bi formirali astronomsku okultaciju s obzirom na položaj na površini Zemlje. Mnoge baze podataka i organizacije prate orbite našeg Mjeseca i raznih asteroida kako bi predvidjeli vidljive okultacije u nadolazećim mjesecima. Astronomi amateri mogu promatrati te događaje kako bi odredili informacije kao što su točnost orbite tog tijela ili topografija mjeseca.
Okultno znači “skriti se”. To je ono što se događa kada mjesec, na primjer, zakloni sjajnu zvijezdu na kratko vrijeme. Ta bi astronomska okultacija bila vidljiva na nekim mjestima na Zemlji. International Occultation Timing Association vodi evidenciju i objavljuje rasporede raznih vrsta astronomske okultacije za cijeli svijet. Oni prate položaj i orijentaciju Zemlje u Sunčevom sustavu u odnosu na Mjesec, asteroide u orbiti i udaljene zvijezde. Godine 1977. astronomska okultacija bila je prva metoda kojom smo vidjeli prstenove Urana.
U popularnoj astronomiji, astronomska okultacija pruža događaje koje hobisti mogu analizirati. Oni zapravo mogu proizvesti nove informacije bez ogromnih teleskopa ili sofisticiranih računala. Sve što je dvorišnom astronomu potrebno je globalni sustav pozicioniranja, teleskop od 4-6 inča (10-15 cm) i uređaj za video snimanje. Oni mogu koristiti ove jednostavne instrumente za pronalaženje manjih satelita koji kruže oko asteroida, pronalaženje suputnika u binarnim zvjezdanim sustavima, utvrđivanje promjera i oblika većih asteroida i poboljšanje znanstvenih zapisa o položaju zvijezda.
Astronomi amateri mogu čak mapirati topografiju, planinske lance i duboke doline, u blizini polarnih područja mjeseca. To je omogućeno okultacijom ispaše, gdje zvijezda prolazi tik uz rub Mjeseca, umjesto izravne okultacije, gdje zvijezda potpuno nestaje iza Mjesečevog tijela. Tijekom astronomske okultacije ispaše, zvijezda će biti skrivena visokim lunarnim planinama, zatim vidljiva u šupljoj dolini, a zatim opet zaklonjena višim tlom. Pomoću matematičkih proračuna možete odrediti nadmorsku visinu tih planina i dubinu dolina s rezultatima koje je nemoguće zaključiti čak ni najmoćnijim teleskopima.