Astroteologija je područje proučavanja koje istražuje ulogu koju su zvijezde, sunce, mjesec i druga “nebeska tijela” odigrali u formiranju različitih religijskih sustava. Ovo područje može proučavati bilo što, od drevnih mitoloških sustava koje su koristili Rimljani, Grci, Egipćani i Sumerani do modernijih religija i podrijetla raznih tradicija i praksi. Međutim, astroteologija može dovesti do brojnih spornih točaka, budući da se zajedništvo među religijama može smatrati uvredom za moderne sustave vjerovanja. Istraživači također mogu pokušati odrediti “prvi” ili “pravi” religijski sustav koji se temelji na astronomskim tijelima, iako se to često smatra manje znanstvenim naporom.
Osnovna svrha astroteologije je proučavanje različitih religijskih koncepata s obzirom na astronomske objekte i kako su oni utjecali na religije i mitološke sustave. Neke od najosnovnijih studija u ovom području uključuju drevne mitološke sustave koji su često pripisivali božansko podrijetlo ili identitete raznim objektima na nebu. U tim se sustavima mjesec često opisivao kao ženski lik, a suncu su često davane muške osobine. Razni bogovi i božice u različitim sustavima bili su povezani s različitim astronomskim tijelima, kao što su imena obližnjih planeta, a kroz astroteologiju te se prakse mogu bolje razumjeti.
Jedno moguće područje kritike astroteologije je kada se ulažu napori da se povuku veze između religijskih sustava. To se obično događa u nekršćanskim studijama kršćanstva na temelju sličnosti između religijskih sustava i praksi i vjerovanja iza mnogih kršćanskih tradicija. Mnogi kršćani smatraju ove vrste izjava uvredljivima, jer se često koriste za tvrdnju da je kršćanstvo sustav vjerovanja bez povijesnog presedana ili činjenica iza sebe. Takvi argumenti u konačnici postaju besmisleni bez konačnih dokaza za bilo koju stranu, pa su istraživanja u astroteologiji često usredotočena na istraživanje različitih ideja u različitim religijama, a ne na osporavanje tih ideja i uvjerenja.
Postoje neki ljudi koji studiraju astroteologiju u nastojanju da uspostave i prakticiraju “izvornu” ili “istinitu” religiju, a ne za čisto skolastička zanimanja. Takvi napori mogu biti ništa manje ili više pogrešni od bilo kojeg drugog pokušaja razumijevanja mističnog i božanskog, ali koriste vidljive objekte na nebu kao polazišnu točku za izgradnju religijskih praksi i ideja. Mnoga od ovih uvjerenja također se nadovezuju na prošla uvjerenja i prakse, kako bi stvorili povijesni presedan za nove ideje ili religijske sustave. To je dovelo do sukoba između nekih ideja u određenim aspektima astroteologije i drugih religijskih sustava; većina znanstvenih otkrića namijenjena je isključivo obrazovanju i intelektualnom razvoju, a ne bogoslužju.