Izraz “ataksičan hod” izveden je iz riječi “a”, što znači bez; “taxia”, što se odnosi na red ili propis; i “hod”, što je obrazac kretanja udova u lokomociji. U suštini, “ataksični hod” odnosi se na nepravilnost u obrascima pokreta. Općenito govoreći, pojam se obično odnosi na abnormalno stanje hodanja ili trčanja, a obuhvaća širok raspon poremećaja kretanja koji su uzrokovani mnogim izvorima neuroloških, mišićnih i genetskih abnormalnosti. Uz pravilnu dijagnozu, liječenje i rehabilitaciju, ljudi koji pate od ataksijskog hoda imaju veliku vjerojatnost da će dobro funkcionirati unatoč poteškoćama u kretanju koje mogu biti posljedica njihovog stanja.
Ovaj izraz “ataksičan hod” nije namijenjen za opisivanje neobične, ali inače zdrave lokomocije. Umjesto toga, rezerviran je za klinički dijagnosticirana stanja koja utječu na nečiju sposobnost transporta između dvaju mjesta. Mehanički, osoba koja ima ataksičan hod možda je to stekla traumom ili genetikom, uzrokujući mišićne abnormalnosti koje utječu na funkcionalnost lokomotivnih mišića. Neurološki, ataksičan hod može biti uzrokovan poremećajem malog mozga, senzornom ili vestibularnom disfunkcijom.
Mali mozak je područje stražnjeg mozga koje je povezano s kontrolom pokreta i ravnoteže. Trauma ili anatomske nepravilnosti ovog područja mogu tako utjecati na kinetički potencijal pojedinca, često rezultirajući ataksijskim hodom. Vestibularni sustav je skupina osjetilnih organa smještenih u unutarnjem uhu, koji je povezan s prostornom svjesnošću i percepcijom ravnoteže. Poput malog mozga, oštećenje ovog sustava može dovesti do poteškoća s lokomotivom.
Senzorni uzroci ataksijskog hoda općenito su uzrokovani oštećenjima aferentnog ili eferentnog živčanog puta. Aferentni živci su oni koji osjete, a eferentni živci su motorni živci koji pomažu u kretanju. Ako bilo koja od ovih vrsta živaca ne funkcionira ispravno, tijelo bi moglo biti kinetički izazvano.
Lezije mogu postojati u živčanom sustavu i uzrokovati oštećenje. Jedan uobičajeni primjer takvih lezija je multipla skleroza (MS). Privremeni ataksični hod može biti i kemijskog porijekla, uključujući prekomjernu konzumaciju alkohola.
Liječenje ataksije je specifično za klijenta, jer većina ljudi koji pate od poremećaja kretanja imaju vrlo jedinstvene situacije, ali većina planova liječenja uvelike se oslanja na fizikalnu terapiju. Fizioterapeuti mogu raditi izravno s klijentom dijagnosticirati slabosti u hodu te osobe i razvijati plan za jačanje lokomotivnih sposobnosti na kompenzativan način kako bi se uravnotežili pokreti. Mehanička pomagala kao što su invalidska kolica i štapovi također se često koriste, au nekim slučajevima neurotransmiteri su također pokazali pozitivne učinke na ataksiju.