Što je atelofobija?

Atelofobija je stanje u kojem pojedinac pokazuje ekstremni strah od neuspjeha da postigne savršenstvo u bilo kojem svom djelovanju, ideji ili uvjerenju. Ova vrlo osjetljiva i zastrašujuća odbojnost prema bilo kojoj vrsti nesavršenosti može uzrokovati da ljudi postanu vrlo kritični prema svemu što kažu ili učine, uvijek se bojeći da su njihove ponude manjkave i nedovoljno dobre. Strah od nesavršenosti nadilazi želju da se stvari rade što je kompetentnije; u slučajevima kada postoji prava fobija, stanje postaje opsesija koja učinkovito uništava odnose i čini gotovo nemogućim funkcioniranje u društvu.

Kao i kod brojnih fobija, ljudi koji razviju atelofobiju često su vrlo inteligentni i posjeduju mnoge talente i sposobnosti. Za razliku od mnogih ljudi koji svoju kompetenciju mjere u odnosu na druge sa sličnim talentima, pravi atelofobik postavlja standard savršenstva koji je nemoguće dostići. Zbog ovog nemogućeg osobnog standarda, pojedinac koji pati od ovog stanja neprestano će pokušavati poboljšati, preraditi ili poboljšati nešto što je već visoko cijenjeno od strane onih oko sebe.

Simptomi ove fobije uključuju visok stupanj iracionalne razdražljivosti usmjerene prema sebi, a ponekad se manifestira prema drugima. Atelofobik se često toliko boji neuspjeha u mjerenju da postaje imobiliziran strahom i nije u stanju dovršiti projekte ili ih neće predati iz straha da nisu dovoljno dobri. Čest je visok stupanj razdražljivosti, nesanica i nemogućnost opuštanja čak i na nekoliko trenutaka. Pacijent je stalno na rubu i osjeća pritisak da nastavi raditi dok se ne postigne savršenstvo.

Zbog složenosti čimbenika koji utječu na stanje, potreban je psiholog ili terapeut za istinsko identificiranje i definiranje atelofobije. Terapeut može pomoći pacijentu da se pomiri s tim iracionalnim strahom od neuspjeha u postizanju savršenstva i pronađe načine da preokrene tendenciju. Kao dio tijeka liječenja, terapeut može preporučiti korištenje lijekova protiv anksioznosti kako bi se pacijentu pomoglo da se kratko opusti. Kontinuirana terapija pomaže u vraćanju ravnoteže u život koja ne eliminira pozitivne aspekte natjecanja ili guši kreativnost pojedinca. Umjesto toga, frustracija neuspjeha biti savršena zamjenjuje se osjećajem postignuća za dobro obavljen posao koji je vrijedan divljenja svih, uključujući pojedinca koji je zamislio i izvršio zadatak.