Ubojstvo karaktera je pokušaj diskreditacije osobe nanošenjem štete njezinom osobnom karakteru. Ova se taktika često koristi za nanošenje štete pojedincu iz inata ili osobne koristi, u situacijama tako malim kao što su mlin glasina u učionici ili tako velikim kao nacionalni izbori. Kada se pokuša atentat na lik korištenjem laži, grubog pretjerivanja ili lažnog predstavljanja činjenica, to se može smatrati klevetom ili klevetom, a ponekad može rezultirati i pravnim optužbama.
Općenito, cilj atentata na lik je nanijeti neku štetu meti kao rezultat priča ili glasina. Na primjer, na političkim izborima, kandidat može pokušati narušiti ugled protivnika tvrdeći da je otuđen od članova obitelji ili da ima povijest bračnih odnosa. Glasine koje se šire ne moraju nužno biti povezane s predmetnim pitanjem, kao što je bi li ciljani pojedinac bio dobar gradonačelnik ili guverner ili ne; umjesto toga, trebaju samo potaknuti birače na pitanje pridržava li se cilj kulturno prihvatljivih moralnih i osobnih standarda.
U manjim okruženjima, kao što su radna mjesta ili škole, taktike zlostavljanja mogu imati oblik atentata na lik. Ako se učenik želi osvetiti neprijatelju, može širiti glasine da se ta osoba drogira, da je seksualno promiskuitetna ili da vara na testovima. Iako se ove priče mogu činiti neozbiljnima, mogu uzrokovati da ciljana osoba doživi prezir i maltretiranje od strane vršnjaka, te mogu dovesti do društvene izolacije, pa čak i depresije. Na radnom mjestu, glasine o osobnom životu suradnika ne samo da mogu biti štetne u društvu, već mogu naštetiti izgledima za karijeru u industriji.
Ubojstvo likova često se povezuje s političkim i javnim osobama i dugo je bilo glavni oslonac izborne drame. Sredinom 20. stoljeća u Americi, za vrijeme vrhunca makartizma, mnogi nevini ljudi našli su otkaze zbog puke sugestije, bez dokaza, o komunističkoj pripadnosti. Oglasi u predizbornoj kampanji, iako često zaobilaze izravne optužbe, često naglašavaju negativne aspekte karaktera kandidata kako bi se stvorila laskavija slika o njegovom ili njezinom protivniku.
Dok neki pokušaji atentata na lik mogu prenijeti provjerljive informacije, oni koji se bave lažima i pretjerivanjima opasni su blizu nezakonitosti. Svjesno i zlonamjerno širenje laži protuzakonito je u mnogim regijama i može rezultirati kaznenim prijavama protiv poticatelja. Zakoni o kleveti i kleveti imaju za cilj spriječiti ubojstvo lika kroz laž, no optužbe je često teško dokazati na sudu.