Atipična lobularna hiperplazija je prekancerozno stanje koje općenito zahvaća tkivo dojke. Liječenje ovog stanja obično uključuje uklanjanje bilo kojeg sumnjivog tkiva radi daljnje procjene. Općenito se smatra benignim stanjem, atipična lobularna hiperplazija ima potencijal da preraste u rak ako se ne liječi. Žene mogu smanjiti rizik od razvoja raka dojke poduzimanjem proaktivnih mjera.
Nema poznatog, definitivnog uzroka za razvoj abnormalnih stanica povezanih s atipičnom lobularnom hiperplazijom. U početku se smatralo benignim stanjem, ali može dovesti do neinvazivnog ili in situ karcinoma ako abnormalne stanice nastave mutirati i razmnožavati se. Izraz in situ podrazumijeva da rak ostaje ograničen na izvorno područje abnormalnog razvoja stanica. Ako se ne liječi, neinvazivna atipična lobularna hiperplazija može postati invazivna i proširiti se na okolna tkiva, limfne čvorove i krvne žile.
Atipična lobularna hiperplazija ne daje nikakve znakove ili simptome. Općenito, ovaj se oblik hiperplazije otkriva samo tijekom rutinskog mamografije ili tijekom biopsije. Nakon što je biopsija završena, tijekom analize dobivenih uzoraka mogu se pojaviti dokazi o atipičnoj hiperplaziji. Ako se potvrdi atipična hiperplazija, može biti potrebna operacija za uklanjanje većeg dijela tkiva radi daljnje analize kako bi se utvrdilo je li prisutan in situ ili invazivni karcinom.
Liječenje atipične hiperplazije općenito uključuje operaciju za uklanjanje cijelog zahvaćenog tkiva. Ako su testovi negativni (benigni), redovito se testiranje može preporučiti za daljnji pregled raka dojke. Žene s atipičnom hiperplazijom ohrabruju se na samopreglede svaki mjesec kako bi provjerile ima li abnormalnosti ili promjena u svojim dojkama. Godišnji mamografi također se mogu predložiti kao mjera opreza. Oni koji imaju obiteljsku povijest raka dojke također se mogu podvrgnuti povremenim testovima snimanja koji mogu uključivati korištenje magnetske rezonancije (MRI).
Žene koje imaju genetsku predispoziciju za rak dojke mogu razmotriti korištenje preventivnih lijekova na određeno vrijeme, kao što je selektivni modulator estrogenskih receptora (SERM) poput tamoksifena. Sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima posebno usmjerenim na prevenciju raka dojke u prisutnosti atipične hiperplazije također može biti opcija. Oni koji se suočavaju s iznimno visokim rizikom od razvoja raka dojke mogu se odlučiti za preventivnu mastektomiju, a to je kirurško uklanjanje obje dojke. Zbog korelacije između kombinirane hormonske terapije i raka dojke, žene kod kojih je dijagnosticirana atipična lobularna hiperplazija trebale bi izbjegavati korištenje sintetskog progestina i estrogena tijekom menopauze.
Oni kojima je dijagnosticirana atipična hiperplazija imaju četiri puta veću vjerojatnost da će razviti rak dojke nego osobe bez atipične hiperplazije. Žene kojima je ovo stanje dijagnosticirano u mladoj dobi također mogu biti izložene još većem riziku za razvoj raka. Nakon dijagnoze atipične lobularne hiperplazije, žene se potiču da se educiraju o svojim individualnim čimbenicima rizika za rak dojke kako bi mogle donijeti informirane odluke o mogućnostima i pristupima liječenja. Žene se također mogu ohrabriti da ostanu proaktivne kako bi smanjile rizik od raka i provodile izbore zdravog načina života, poput održavanja zdrave tjelesne težine, redovitog vježbanja i uravnotežene prehrane.