Atipični autizam je dijagnoza koja se daje djeci koja imaju neke autistične simptome, ali ne pokazuju sve osobine potrebne za dijagnozu autizma. Ove vrste slučajeva, osobito blaži oblici, obično se dijagnosticiraju u kasnijoj dobi od autizma. Osim toga, iako te osobe obično imaju neki oblik oštećenja, njihove ukupne životne vještine često su razvijenije od ljudi koji u potpunosti odgovaraju dijagnostičkim kriterijima za autizam.
Nema utvrđenog uzroka autizma i atipičnog autizma. Ljudi koji su usko povezani s pogođenim osobama imaju veću učestalost ovih poremećaja od očekivane. To sugerira genetsku osnovu, ali očito su u igri i drugi čimbenici. Iako postoji mnogo teorija o okolišnim uzrocima autizma, kao što su dječja cjepiva i toksini poput pesticida, malo je čvrstih znanstvenih dokaza za bilo koji od ovih čimbenika.
Dijagnoza atipičnog autizma drugo je ime za Pervazivni razvojni poremećaj koji nije drugačije specificiran (PDD-NOS). Međutim, zbog snažnog preklapanja simptoma ovog poremećaja s autizmom, on se obično naziva atipičnim autizmom, a ne PDD-NOS. Iako se simptomi i težina atipičnog autizma mogu uvelike razlikovati od osobe do osobe, obično postoje neke zajedničke značajke.
Zajednička osobina je smanjena sposobnost društvene interakcije s drugima. Neki ljudi s ovim poremećajem mogu imati malo ili nimalo interesa za druženje, a možda čak i ne pokušavaju komunicirati s drugim ljudima. Drugi možda žele društvenu interakciju, ali ne znaju kako učinkovito komunicirati.
Osobe s ovim poremećajem često imaju poteškoća s razumijevanjem neverbalnih znakova ili jezika koji se ne shvaćaju doslovno. Često ne znaju kako reagirati na odgovarajući način na tuđe emocije. Ti čimbenici često dovode do neugodnih društvenih interakcija, čime se ponovno pojačava sklonost osoba s atipičnim autizmom da preferiraju samoću.
Još jedna uobičajena osobina osoba s atipičnim autizmom je problem s razvojem jezika. Obično govore ograničeno i mogu imati mnogo manji vokabular od druge djece u istoj dobnoj skupini. Ponekad će dijete početi pokazivati normalan jezični razvoj koji će se iznenada početi pogoršavati.
Drugi mogući simptomi ovog poremećaja uključuju potrebu pridržavanja strogog rasporeda i moguće ispade ako se taj raspored ne pridržava. Osobe s ovim poremećajem mogu imati neuobičajene reakcije na određene boje, zvukove ili mirise zbog poteškoća u rješavanju senzornih informacija. Oni mogu imati jaku sklonost prema određenoj vrsti boje ili hrane i često im je teško nositi se s bilo kojom varijacijom od toga.
Neki ljudi s ovim poremećajem imaju blage simptome i mogu voditi relativno normalan život. Te se osobe obično nazivaju “visoko funkcionalnim”. Drugi mogu biti prilično oštećeni i imati poteškoća sa svakodnevnim funkcijama te će možda morati živjeti ili s članom obitelji ili u ustanovi za njegu. Iako ne postoji poznati lijek za autizam ili atipični autizam, individualna ili grupna bihevioralna terapija često ima pozitivan učinak na simptome.