Atonični mjehuri su veliki mjehuri koji su postali prošireni, ali se ne prazne pravilno. Podrijetlo ove vrste kvara mokraćnog mjehura često ima veze s opstrukcijom ili poremećajem prirodne inervacije organa. Budući da je sposobnost mokrenja narušena, osoba koja pati od atoničnog mjehura doživjet će jaku bol.
Ponekad se naziva i mlohavim mjehurom, stanje se može razviti kada neki drugi tekući zdravstveni problem naruši sposobnost živaca u mjehuru da prosljeđuju odgovarajuće signale u mozak. Ovaj neuspjeh živaca da signaliziraju mozgu uzrokuje nakupljanje urina u mjehuru. Rezultat je prošireni mjehur koji stvara značajnu nelagodu.
Brojna stanja mogu rezultirati zadržavanjem urina i atoničnim mjehurom. Atonični mjehur najčešće se javlja kod neuroloških poremećaja, ali uzrok može biti i manji zdravstveni problemi, poput infekcije mokraćnog sustava. Neki primjeri drugih uzroka stanja uključuju, ali nisu ograničeni na hipertrofiju prostate, rak, hipermobilnost uretre i neurološku disfunkciju. U slučaju neke vrste oštećenja leđne moždine, sposobnost živaca u mokraćnom mjehuru da pravilno signaliziraju može biti narušena.
Također postoji mogućnost da se zbog neke vrste opstrukcije razvije atonični mjehur. Kod muškaraca, povećana prostata može stvarati pritisak na mokraćni sustav, čineći muškarcu gotovo nemogućim mokriti. Prisutnost tumora u tom području također može ograničiti sposobnost mokraćnog mjehura da pravilno funkcionira.
Bez obzira na osnovni uzrok problema, važno je potražiti liječničku pomoć kada se mjehur začepi. Nakon utvrđivanja uzroka atoničnog mjehura, liječnici mogu primijeniti nekoliko različitih metoda kako bi ublažili pritisak i omogućili ispuštanje mokraće. Kateterizacija je jedno od rješenja. To može uključivati liječenje u medicinskoj ustanovi ili učenje kako koristiti kateter kod kuće.
Kada kateter nije opcija, mogu se primijeniti drugi tretmani za mlohav mjehur. Većina njih uključuje pritisak na mokraćni mjehur, učinkovito tjerajući urin da se isprazni. Mnogi od njih uključuju ručnu primjenu vanjskog pritiska na područje organa ili učenje korištenja trbušnih mišića kako bi se pohranjeni urin izbacio.
Općenito, operacija se smatra opcijom tek nakon što drugi tretmani nisu dali rezultate. U nekim slučajevima povećava se veličina mokraćnog mjehura, što omogućuje dulje funkcioniranje između sesija kateterizacije. Druge metode mijenjaju mokraćni mjehur na način koji olakšava samokateterizaciju, što omogućuje pacijentu da riješi problem mokraćnog mjehura kod kuće.
Znanstvenici nastavljaju istraživanje drugih načina liječenja atonskog mjehura. To uključuje razvoj injekcija koje mogu pomoći u pokretanju prirodne funkcije mokraćnog mjehura, dajući isti rezultat kao da su živci u mjehuru pravilno komunicirali s mozgom.