Aukcija kuća, također poznata kao dražba nekretnina, je proces prodaje u kojem se potencijalni kupci međusobno nadmeću za kupnju kuće. Proces je ponekad rezultat postupka ovrhe koji je u tijeku protiv kuće. Također je često poželjna metoda za prodaju kuće koju se smatra teškom za prodaju. Aukcija kuća također se obično preferira ako vlasnik želi izbjeći općenito dug proces održavanja otvorenih vrata i postavljanja ponuda.
Kada vlasnik kuće odluči staviti kuću na prodaju putem dražbe, sastanak s profesionalnim dražbenikom često je početni korak. Stručnjak za dražbe i prodavač istražuju slične kuće u tom području kako bi odredili usporedivu tržišnu cijenu (CMV). Ako u susjedstvu nema CMV kuća, obje strane dogovaraju pričuvnu cijenu. Kuća ostaje neprodana ako se ne postavi ponuda koja je jednaka ili iznad ove rezervne cijene.
Ovaj se postupak razlikuje od dražbe za ovršenu imovinu u kojoj nema rezervne cijene. U tom slučaju pobjeđuje onaj koji ponudi najveću ponudu, bez obzira na stvarnu vrijednost nekretnine. Nedostatak s kojim se kupci obično susreću je taj što banka koja je izvršila ovrhu na nekretnini može više puta ponuditi protuponudu sve dok se ne postigne cijena koju smatraju prihvatljivom.
Odlučniji investitori u nekretnine obično traže nekretnine koje se prodaju jeftino, ali uz upozorenje da je prodaja nekretnina klasificirana “kako jest”. To znači da se po završetku prodaje banka ili kreditna institucija oslobađa svake odgovornosti u pogledu stanja nekretnine. Ovo odricanje uključuje najezdu štetnika, nedostatke imovine u područjima vodovoda ili struje, te nesavršenosti u konstrukciji ili temeljima kuće.
Često se smatra da će dražba kuća od strane privatnog prodavača donijeti prodajnu cijenu znatno iznad tržišne vrijednosti. Vizije željnih kupaca koji viču sve veće i veće brojke su uobičajene, ali u stvarnosti se to događa samo na izrazito iskrivljenim tržištima nekretnina gdje kuće dostupne za prodaju ne mogu zadovoljiti potražnju kupovnog tržišta. Većina prodavača koji se odluče prodati putem aukcije ne ostvaruju više profita od tradicionalnih kanala.
Većina vlasnika kuća koji se odluče prodati svoje domove putem dražbe kuća tvrde da se izbor temeljio na uštedi vremena, budući da je dražba jednokratan događaj. U slučaju da ne ispuni rezerviranu ponudu i ostane neprodan, prodavatelj je u nepovoljnijem položaju, jer javnost sada ni pod kojim uvjetima neće ponuditi višu ponudu. Osim toga, prodavatelj mora platiti dražbeniku osam do devet posto pričuvne licitirane cijene bez obzira na to da li se nekretnina prodaje ili ne.