Auskultacija je dio liječničkog pregleda u kojem liječnik, medicinska sestra ili drugi pružatelj njege sluša zvukove koji se događaju unutar tijela uz pomoć stetoskopa. Riječ “auskultacija” potječe od latinskog za “slušati” i može potrajati neko vrijeme da naučite kako pravilno izvoditi ovu vrstu ispita. Mnogi su ljudi upoznati s ovim procesom, jer je on uobičajen dio većine tjelesnih pregleda, osmišljen kako bi liječniku pružio važne informacije o općoj razini zdravlja i tjelesnog stanja pacijenta.
Ljudi su stoljećima prepoznavali vrijednost slušanja unutarnjih zvukova, na što ukazuju brojne rasprave i prikazi drevne medicine. U 1800-ima, francuski liječnik Rene Laennec razvio je stetoskop, revolucionirajući proces auskultacije. Stetoskop je omogućio liječnicima da dobiju puno jasniji zvuk tijekom ovog procesa, a moderne varijante uključuju stetoskope koji bilježe ono što liječnik čuje, poništavaju suvišnu buku i imaju druge značajke za poboljšanje doživljaja slušanja.
Tijekom auskultacije mogu se slušati tri različita sustava unutar tijela: srce, pluća i crijeva. Auskultacija može otkriti znakove lošeg zdravlja uključujući nepravilne otkucaje srca, tekućinu u plućima ili crijevne opstrukcije. Pažljiv slušatelj često može prepoznati vrlo specifična stanja samo po zvuku, osluškujući znakove kao što je određena vrsta pucketanja u plućima koja ukazuje na upalu pluća ili piskanje karakteristično za astmu.
Tijekom pregleda liječnik može pomicati stetoskop kako bi slušao različita područja od interesa i može usmjeriti pacijenta da duboko udahne, zadrži dah ili se uključi u druge aktivnosti kako bi liječnik mogao čuti promjene na pregledu. Za pacijente je važno zapamtiti da se ne pomiču pretjerano tijekom auskultacije, jer to može stvoriti pozadinsku buku koja otežava prepoznavanje stvari kao što su suptilni šumovi u srcu. Također je pametno suzdržati se od razgovora, jer će stetoskop povećati govor, a liječniku može biti i bolno, osim što će ometati pregled, jer liječnik više neće moći čuti unutarnje zvukove preko zvuka govora.
Pružatelji medicinske skrbi pripravnici imaju brojne prilike da vježbaju svoje auskultacijske vještine. Rutinski slušaju jedni druge i mogu biti pozvani da slušaju pacijente s “klasičnim” prikazom određenih stanja kako bi se mogli upoznati s različitim zvukovima koje mogu čuti na pregledima.