Autobiografski esej je kratka pripovijest koja govori o nekom aspektu života pisca eseja. Takav esej može sadržavati jednu anegdotu iz spisateljeva života, ili može predstavljati kratku skicu cjelokupnog spisateljeva života. Autobiografski esej može koristiti događaje u životu pisca kako bi istaknuo neku posebnu poantu, ili može jednostavno prepričati priče za zabavu i obrazovanje čitatelja. Premda je pravi autobiografski esej djelo publicistike, mnogi pisci beletristike objavili su djela koja predstavljaju “autobiografska”, ali koja se zapravo odnose na potpuno fikcionalizirane ljude i događaje.
Bez obzira na to je li esej fikcija ili dokumentarna literatura, autobiografski stil eseja pruža dragocjeno stajalište koje pisac može koristiti da predstavi svoje ideje. On, prije svega, iznosi priču ili niz priča o nekom razdoblju svog života, često spominjući misli i osjećaje koje je doživio tijekom tog vremena. Na drugoj razini, međutim, on je stariji i sposoban razmišljati o tim događajima s distance. To mu daje mogućnost komentiranja onoga što je učinio ispravno i pogrešno, dugoročnih posljedica svojih postupaka i onoga što je naučio iz događaja u retrospektivi. Neki autobiografski eseji zapravo eksplicitno odvajaju mlađeg pripovjedača kao sudionika radnji i starijeg pisca kao refleksivnog glasa.
Jedan zanimljiv aspekt autobiografskog eseja je mogućnost pristranosti. Iako su mnoge autobiografije prethodile uvjeravanjima da su dane informacije objektivne i činjenične, čitatelj se mora sjetiti da pisac može odabrati detalje koji će ih ući u esej. S obzirom da je autobiografski esej o piscu, nije neuobičajeno da pisac selektivno iznosi pojedinosti ili prikazuje situacije na način koji pisca prikazuje u dobrom svjetlu. Čak i pisac koji teži objektivnosti može propasti samo zato što događaje u svom životu percipira na neobjektivan način.
Mnogi studenti su pozvani da napišu autobiografske eseje u nekom trenutku tijekom svog obrazovanja. U nekim slučajevima takvi se eseji koriste samo kao praksa za razvijanje organiziranih i kohezivnih eseja. Autobiografska priroda takvih eseja jednostavno osigurava da će učenik imati pristup odgovarajućem izvornom materijalu. U drugim slučajevima, pedagog može dodijeliti autobiografski esej kako bi istaknuo subjektivnu i često nagnutu prirodu detalja sadržanih u takvim esejima.