Izraz “broj sabirnice” ponekad koriste voditelji projekata u području informacijske tehnologije (IT) kada procjenjuju stabilnost tima koji radi na određenom projektu razvoja softvera. Odnosi se na broj uključenih programera koje bi autobus mogao udariti bez ozbiljnog ugrožavanja projekta. Procjena broja autobusa način je kvantificiranja rizika projekta dok je u ranjivom stanju razvoja.
Pisanje programa za složeni softver često je timski rad. Brojni programeri i sistemski inženjeri mogu zajedno raditi na razvoju različitih podsustava i uslužnih programa za određeni dio softvera. Ti programeri često rade sami ili u malim grupama na jednom određenom aspektu programa. Kako projekt napreduje, programeri postaju nezamjenjivi, jer nitko drugi koji radi na projektu ne bi mogao lako razumjeti i dovršiti kod koji su započeli.
Da biste zamislili složenost problema, zamislite razmjere razvoja potpunog operativnog sustava. Kad bi jedan tim bio odgovoran za razvoj svakog pojedinog uslužnog programa za sustav, trebale bi godine da se završi projekt. Umjesto toga, tvrtka može imati jedan tim koji radi na mrežnim komponentama, drugi na grafičkom sučelju i tako dalje. U većini slučajeva, ti pojedinačni timovi rijetko bi surađivali na bilo koji smislen način; njihovi doprinosi bi se kombinirali tek kada bi konačni proizvod bio spreman za sastavljanje.
Dakle, svaki tim u biti djeluje naslijepo. Kako različiti autonomni timovi imaju malo ili nimalo znanja o strukturi kodiranja ili dizajnu programiranja koji koriste drugi, svaki pojedinačni tim postaje važniji za ishod projekta. Ako dovoljno članova tima napusti projekt – ili ih udari autobus – to bi moglo osuditi cijeli projekt na ozbiljne neuspjehe, ili čak neuspjeh. Procjena broja sabirnice određenog projekta omogućuje menadžmentu da zna koliko je projekt siguran i utvrđuje koliko je pojedini programer trošak za projekt.
Cilj menadžmenta je organizirati strukturu projekta kako bi se maksimizirao broj sabirnice, čime se minimizira rizik. Timsko programiranje pomaže povećati broj sabirnice, jer svaka osoba u timu može razviti dovoljno razumijevanja cjelokupnog sustava da nastavi s projektom ako se nešto dogodi nekolicini programera. Pregled koda pruža još jednu metodu za povećanje broja sabirnice: timovi mogu proučavati i analizirati kod koji su napisali drugi koji rade na projektu, šireći znanje o sustavu. Konačna metoda za povećanje broja sabirnice je korištenje dokumentacije ostavljajući komentare unutar stvarnog koda, objašnjavajući kako i zašto kod radi te koje su namjere i metodologija programera. Općenito, sve tehnike koje se koriste za diverzifikaciju znanja o programskoj kodnoj bazi povećat će teoretski broj sabirnice, povećavajući sigurnost projekta.