Autobusno sklonište je zatvorena čekaonica smještena u blizini autobusnog kolodvora ili stajališta koja može imati veliki raspon dizajna i funkcija. Najjednostavnije autobusno sklonište može imati samo stražnji zid i dva bočna zida s klupom ili dvije na kojima možete sjediti dok čekate autobus. Drugi su puno veći, mogu biti izgrađeni od različitih materijala i mogu imati više klupa. Pleksiglas je uobičajen izbor jer kroz njega možete vidjeti kada vaš autobus stiže.
Velika skloništa uobičajena su na glavnim transfer stanicama, gdje će puno ljudi čekati da presjedne autobus ili se ukrcaju u autobus, ili se mogu naći na središnjim autobusnim kolodvorima gdje ljudi mogu voziti raznim autobusnim rutama. Mogu biti od pomoći, kada su dobro održavane, u zaštiti od nepovoljnih vremenskih uvjeta, osobito kiše ili snijega, iako se neki od njih mogu jako zagrijati ako nisu dovoljno ventilirani ili izolirani.
Prije nego se obradujete i bacite svoj kišobran, imajte na umu da autobusi koji staju na mnogo stanica nemaju uvijek autobusna nadstrešnica na svakoj stanici. Možda imate klupu, ako budete imali sreće, ali ne računajte na autobusno nadstrešnicu osim ako ne idete autobusom iz područja koje često koriste drugi putnici. Na primjer, neke autobusne rute u San Franciscu staju svaka dva bloka, ali samo nekoliko od tih stajališta, gdje se većina ljudi ukrcava u autobus, ima skloništa.
Postoje mnoge tvrtke koje su specijalizirane za projektiranje autobusnih skloništa, a gradovi ili tranzitne organizacije mogu surađivati s tvrtkom kako bi dobili specifičan uniformni dizajn u cijelom gradu ili kako bi uskladili izgled skloništa s okolnom arhitekturom. Na primjer, gradu bi sklonište u blizini trgovačkog centra moglo izgledati privlačnije ako podsjeća na arhitektonski stil ili temu tog trgovačkog centra. Ambicija, dizajn i trošak – sve su to faktori u gradskim planerima ili tranzitnim tijelima koji odlučuju kako će izgledati autobusno sklonište. Razmatranje vremenskih prilika u tom području i broja redovitih putnika može pomoći u određivanju koliko bi autobusnih nadstrešnica trebalo podići.
Nesretni znak propadanja grada je često propadanje autobusnih stajališta i česta materijalna šteta koju bi mogli prouzročiti nesavršeni građani. U većim gradovima, grafiti su prilično česti na zidovima skloništa i uvijek biste trebali pogledati prije nego što sjednete na klupu kako biste izbjegli sjedenje na žvakaću. Neka autobusna skloništa imaju kante za smeće kako putnici koji čekaju ne bi bacali smeće, no njima je potrebno održavanje kako bi sklonište održalo u dobrom stanju. Ako grad ima puno skloništa, možda neće uvijek moći izdržati štetu na imovini, a starija skloništa u velikim gradovima mogu izgledati i mirisati vrlo nečisto.
Kada gradovi budu u mogućnosti pravilno održavati svako autobusno sklonište i učiniti ga privlačnim za putnike, to može povećati spremnost ljudi koji žele uzeti autobus. Ovo može biti bonus za grad, budući da putnici u autobusu smanjuju prometne gužve i zagađenje. Dobro isplaniran transportni sustav s prikladnim i čistim autobusnim skloništima može biti izvrsna stvar.