Autoimuni artritis je oblik artritisa koji je uzrokovan abnormalnostima u imunološkom sustavu zbog kojih tijelo počinje napadati vlastite zglobove i vezivno tkivo. Prepoznati su brojni različiti oblici artritisa, a mnogi od njih su autoimune prirode. Neki uobičajeni primjeri autoimunog artritisa su ankilozantni spondilitis, reumatoidni artritis i juvenilni artritis. Ovo stanje može biti prilično iscrpljujuće i teško ga je liječiti, osobito ako pacijent dopusti da artritis napreduje neko vrijeme prije nego što zatraži liječničku pomoć.
Kod autoimunog artritisa, imunološki sustav identificira proteine koji su prirodno prisutni u tijelu kao antigene koji zahtijevaju odgovor imunološkog sustava. Ovi proteini su napadnuti, što dovodi do upale i boli. S vremenom ponavljani imunološki napadi mogu dovesti do degeneracije zglobova i vezivnog tkiva, što može doprinijeti deformitetima kao što su uvrnuti prsti ili savijena kralježnica. Pacijent obično osim kronične boli kao posljedicu upale ima i poteškoće u kretanju.
U ranim fazama autoimuni artritis može biti relativno blag, a pacijent možda neće odmah shvatiti da ima problem. Zglobovi mogu biti bolni, ukočeni, natečeni i osjetljivi na dodir, ali osobito kod mladih ljudi, ovi se simptomi možda neće riješiti sve dok se ne pogoršaju, jer se artritis često promatra kao stanje koje pogađa prvenstveno starije osobe. Kako autoimuni artritis napreduje, bol može postati kronična, a zglobovi mogu postati oštećeni, zbog čega pacijent traži liječničku pomoć.
Liječenje obično uključuje korištenje lijekova za borbu protiv upale i prigušivanje imunološkog odgovora na koji zglobovi imaju priliku zacijeliti. Pacijent također može pohađati sesije fizikalne terapije za nježno jačanje i istezanje zglobova kako bi zadržali fleksibilnost i funkcionalnost. Liječenje mora biti prilagođeno obliku artritisa koji pacijent ima, težini i mjestu. U idealnom slučaju, neka oštećenja uzrokovana autoimunim artritisom će se poništiti liječenjem, au drugim slučajevima liječenje može zaustaviti ili usporiti degeneraciju.
Uzroci autoimunih poremećaja nisu dobro shvaćeni. U nekim slučajevima, čini se da su genetske prirode, s obiteljskom poviješću autoimune bolesti koja povećava nečiji rizik od razvoja autoimunog stanja. U drugim slučajevima, autoimuni poremećaj može biti teže predvidjeti. Rano liječenje takvih stanja je od vitalnog značaja, jer će se oni progresivno pogoršavati dok se ne ponudi liječenje, a mogu uzrokovati ozbiljnu degeneraciju i invaliditet.