Automatski implantabilni kardioverter defibrilator, ili AICD, električni je uređaj koji se koristi za regulaciju srčanog ritma. Također je jednostavnije poznat kao implantabilni kardioverter defibrilator ili ICD. Osim što ima sposobnost da djeluje poput običnog pacemakera, koristeći električne impulse za ispravljanje nepravilnih otkucaja srca, automatski implantabilni kardioverter defibrilator može primijeniti električne šokove kako bi spriječio srčani udar. Uređaj se ugrađuje pod kožu prsa, sa žicom koja vodi kroz venu u desnu donju komoru srca, odnosno desnu klijetku.
Automatski implantabilni kardioverter defibrilatori trenutno se koriste za liječenje stanja koja su se prije liječila lijekovima. To uključuje poremećaj koji se naziva ventrikularna tahikardija, gdje donje komore srca, ili ventrikule, kucaju prebrzo. Produljena epizoda ventrikularne tahikardije može se pogoršati u ono što je poznato kao ventrikularna fibrilacija, kada mišićna vlakna u ventrikulima otkucaju potpuno nasumično, srce više ne može funkcionirati i postoji rizik od smrti. Automatski implantabilni kardioverter defibrilator može se preporučiti za nekoga tko je već patio od srčanog zastoja uzrokovanog ventrikularnom tahikardijom ili ventrikularnom fibrilacijom.
Kada se postavi na svoje mjesto, uređaj može ubrzati rad srca kada se pojavi ventrikularna tahikardija ili, obrnuto, kada otkucaji srca postanu presporo. Izrazi električne aktivnosti isporučuju se u srce putem žičanog vodiča unutar desne klijetke, pomažući da se ponovno uspostavi normalan ritam. Ako se tahikardija nastavi, koristi se jači udar električne energije poznat kao kardioverzijski šok kako bi se srce zaustavilo tako brzo. Dođe li do fibrilacije, uređaj djeluje kao defibrilator, a snažan šok šalje se srčanom mišiću kako bi se uspostavio redoviti srčani ritam.
U većini slučajeva učinkovit je automatski implantabilni kardioverter defibrilator, koji smanjuje rizik od smrti osobe zbog abnormalnih stanja otkucaja srca. Ponekad pacijenti trebaju uzimati lijekove uz AICD, a povremeno se mogu pojaviti problemi, kao što je uređaj koji daje šokove kada nisu potrebni. Brojni pacijenti razvijaju psihološke probleme povezane s automatskim implantabilnim kardioverter defibrilatorom, postajući zabrinuti i zabrinuti zbog mogućnosti nastanka šoka.
Šokovi su prilično nasilni ako se jave kada je pacijent pri svijesti, a AICD može biti povezan s osjećajem gubitka kontrole i bespomoćnosti, što dovodi do depresije. Čini se da je količina mentalnog stresa uzrokovana korištenjem automatskog implantiranog kardioverter defibrilatora povezana s brojem okidanja uređaja. Psihološki tretman kao što je kognitivna bihejvioralna terapija može biti od koristi za one koji doživljavaju anksioznost i depresiju. Grupe za podršku pacijentima i njihovim obiteljima također su se pokazale korisnima.