Automobil bez vozača je automobil koji ima sustav autopilota koji mu omogućuje sigurno kretanje s jednog mjesta na drugo bez pomoći ljudskog vozača. U idealnom slučaju, jedina uloga čovjeka u takvom vozilu bila bi označavanje odredišta. Implementacija automobila bez vozača teoretski bi mogla dovesti do mnogih poboljšanja u prijevozu, uključujući smanjenje prometnih nesreća, učinkovitiji prijevoz i povećanje kapaciteta cesta. Postoje, međutim, mnoge prepreke uspješnoj provedbi koncepta kao uobičajene i učinkovite metode prijevoza. To je osobito istinito u situacijama u kojima bi automobil na autopilotu trebao sigurno kretati uz normalne automobile kojima upravljaju ljudski vozači.
Kako bi bio koristan, automobil bez vozača mora moći navigirati do određenog odredišta na temelju uputa koje su dali putnici, izbjegavati prepreke u okolišu i sigurno izbjegavati druga vozila. Neke predložene metode za postizanje ovih ciljeva uključuju razvoj potpuno nove prometne infrastrukture ili značajnu promjenu postojeće infrastrukture za prihvat vozila bez vozača. Jedan primjer uključuje razvoj monorail sustava na koji privatna vozila mogu “pristati”. Nakon spajanja, monorail bi vodio privatna vozila do njihovih odredišta. Ova vrsta sustava pojednostavila bi navigaciju i izbjegavanje sudara, ali bi zahtijevala velike promjene postojeće prometne infrastrukture.
Ostale ideje za razvoj automobila bez vozača uključuju samo razvoj novog tipa automobila i ne zahtijevaju nikakve infrastrukturne promjene. Takva vozila bi radila kao tradicionalna vozila usmjerena ljudima i ne bi zahtijevala više od manjih infrastrukturnih promjena. Da bi ova vrsta vozila radila, moralo bi imati pristup nekom obliku sustava za navođenje koji bi ga usmjerio na odredište. Trebao bi mu i sustav za navođenje kratkog dometa koji bi mu omogućio sigurnu navigaciju kroz promet bez ugrožavanja svojih putnika ili drugih vozača na cesti.
Postoje mnoge potencijalne prednosti korištenja automobila bez vozača umjesto tradicionalnog vozila kojim upravljaju ljudi. Automobil bez vozača ne bi bio podložan ljudskoj grešci, jednom od najčešćih uzroka prometnih nesreća. Ne bi bile potrebne vozačke dozvole, ophodnje na autocestama, opsežni prometni zakoni, pa čak i znakovi za zaustavljanje ili ulična svjetla. Na takva vozila ne bi utjecali trzavi ili neredoviti ljudski vozači i stoga bi se mogli voziti vrlo blizu jedno drugom. To bi moglo dovesti do situacije u kojoj velika gustoća cesta ne bi štetno utjecala na brzinu, pa bi mnogi automobili mogli putovati blizu jedan uz drugog, a da bi zadržali visoku prosječnu brzinu.