Autonomno računalstvo sljedeća je generacija integrirane računalne tehnologije koja će omogućiti mrežama da same upravljaju s malo ili bez ljudske intervencije. Ime je dobio po ljudskom autonomnom živčanom sustavu, koji bez svjesnog razmišljanja ili napora šalje impulse koji kontroliraju otkucaje srca, disanje i druge funkcije.
Paul Horn iz IBM Researcha prvi je predložio ideju autonomnog računanja 15. listopada 2001. na konferenciji Agenda u Arizoni. Potreba se usredotočuje na eksponencijalni rast složenosti umrežavanja. Ne samo da postoji široka lepeza stolnih i mobilnih uređaja koji se međusobno povezuju i napajaju u različite vrste mreža koristeći konkurentske strategije, standarde i sučelja; ali poduzeća, institucije, pa čak i infrastruktura sve više se oslanjaju na te mreže. Međutim, postoji nedostatak I/T profesionalaca, a tehničarima je praktički nemoguće držati korak s kontinuiranim napadom novih uređaja, promjenom protokola, novim mrežnim poslovnim rješenjima i sučeljavanjem s mobilnim izazovima. IBM i drugi tehnološki divovi predviđaju da će se ovaj problem pogoršati.
Rješenje je, prema IBM-u, stvoriti temelj industrijskih standarda na temelju nekih uobičajenih protokola za rukovanje podacima. ‘Zajedničke korijenske pretpostavke’ omogućile bi hardveru i softveru različitih proizvođača ne samo da rade zajedno, već i da podrže višerazinski autonomni računalni sustav koji se temelji na tim pretpostavkama. To bi stvorilo okruženje u kojem bi sustav mogao obavljati različite kritične administrativne zadatke bez ljudske intervencije.
IBM vidi osam osnovnih kriterija koji definiraju sveobuhvatni autonomni računalni sustav. Ukratko, oni su sljedeći:
Sustav mora biti sposoban kontinuirano bilježiti sebe, svoje veze, uređaje i resurse, te znati koji se trebaju dijeliti ili štititi.
Mora se moći dinamički konfigurirati i rekonfigurirati kako to nalažu potrebe.
Mora stalno tražiti načine za optimizaciju izvedbe.
Mora izvršiti samoiscjeljenje preraspodjelom resursa i rekonfiguracijom da zaobiđe sve nefunkcionalne elemente.
Mora biti u stanju nadzirati sigurnost i zaštititi se od napada.
Mora biti sposoban prepoznati i prilagoditi se potrebama koegzistirajućih sustava unutar svog okruženja.
Mora raditi sa zajedničkim tehnologijama. Vlasnička rješenja nisu kompatibilna s ideologijom autonomnog računanja.
Te ciljeve mora postići neprimjetno bez intervencije.
Iako je to osam predloženih sastojaka autonomnog računalnog sustava, IBM se nada da će rezultirati s tri cilja za krajnjeg korisnika: fleksibilnost, pristupačnost i transparentnost. Ukratko, mogućnost besprijekornog izdvajanja podataka od kuće, ureda ili terena, bez muke i bez obzira na uređaj, mrežu ili metodologiju povezivanja.
Nekoliko sveučilišta i tvrtki, kao što su Sun Microsystems i Hewlett Packard, razvijaju slične sustave, ali IBM tvrdi da su njihovi planovi za autonomno računanje dalekosežniji. Kako se ovaj plan oslanja na kooperativnu evoluciju hardvera i softvera, autonomno računalstvo treba se implementirati u fazama tijekom nekoliko godina.