Autoriograf koji se često koristi za otkrivanje zračenja slikanjem njegovih emisija predstavlja prikaz gdje se nalaze radioaktivne tvari. Slika se može projicirati na medij kao što je rendgenski film, nuklearna emulzija ili čak fotografski film. Autoradiografija, koja također može biti digitalna, koristi se u mnogim slučajevima za biološke i medicinske primjene. Za razliku od drugih metoda detekcije zračenja, one mogu pokazati položaj radioaktivnih materijala u uzorku. Slike se stoga mogu koristiti s biološkim uzorcima označenim takvim materijalima, za praćenje stanične aktivnosti na primjer.
U svom osnovnom obliku, autoradiograf može zahtijevati da se film izloži preko noći. Radioaktivnost se detektira kroz trake na slici, koje nastaju kada čestice udare u kristale srebrnog halogenida. Slike na filmu obično ovise o aktivaciji kristala i učincima čestica na gel. Ako je svaki kristal izoliran želatinskom kapsulom, tada trajno razvijena slika može točno pokazati uzorak i gdje je radioaktivan.
Autoriograf se često radi nakon što se biološko tkivo izloži radioaktivnoj tvari, ostavi na određeno vremensko razdoblje i pregleda pod mikroskopom. Presjeci se mogu rezati i razvijati fotografska slika kako se radioizotop raspada. Uzorci se često boje kako bi se poboljšali detalji i vidjeli zrnca srebra koja reagiraju s tvari. Rezultirajući autoradiograf može se snimiti i čuvati kao dio eksperimenta ili testa.
Dok se čvrsti film obično koristio u prošlosti, tekuća emulzija se često koristi u 21. stoljeću za izradu autoradiografa. Ova tehnika može potrajati manje vremena. Tekućina može teći i učiniti debljinu uzorka neujednačenom, ali slijedeći osnovne korake za premazivanje stakala i razvijanje filma može se uzorak osušiti na odgovarajući način. Fosfoimager zaslon može pomoći detektirati radioaktivnost u gelu brže od rendgenskog filma. Obično se koristi s elektroničkim instrumentima i računalnim sustavom koji može digitalno slikati uzorak.
Autoradiografi mogu pokazati radioaktivne čestice vezane za enzime ili integrirane u nukleinsku kiselinu. Metabolički procesi mogu se pratiti u stanicama kada se uspoređuju slike radioaktivnih čestica. Istraživači mogu pratiti proteine, fotosintezu te diobu i kretanje stanica. Sekvence deoksiribonukleinske kiseline (DNK) mogu se pratiti. Autoradiografija DNK se često koristi za praćenje staničnih ciklusa i praćenje napretka virusa kako bi se analiziralo njihovo ponašanje.