Autosugestija je proces u kojem podsvijest internalizira misli koje se ponavljaju kao rezultat nastojanja pojedinca da promijeni mentalne asocijacije. Koristeći autosugestiju, ljudi se mogu fiksirati na uvjerenje, radnju ili mišljenje. Ovaj koncept u psihologiji koristi se u nekim vrstama psihoterapije, a također je sastavni dio mnogih programa samopoboljšanja koji tvrde da ljudi mogu “misliti bolje”. Učinkovitost takvih programa predmet je rasprave. Čini se da neki oblici autosugestije imaju učinak, dok su drugi sumnjiviji.
Koncept autosugestije nastao je u drugoj polovici 19. stoljeća. Istraživače je zanimalo zašto je hipnoza djelovala i zašto su se neki ljudi činili podložnijim ili sugestivnijim od drugih. Jedna iznesena teorija bila je ideja autosugestije, da bi ljudi sa svjesnom voljom za promjenom ili pod utjecajem hipnoze bili podložniji hipnotičkim tehnikama. U osnovi, ljudi bi mogli uvjeriti svoje umove da prihvate nešto koristeći unutarnji pritisak, umjesto da budu pod utjecajem nekoga izvana.
Jedna uobičajena upotreba autosugestije je u programu samousavršavanja gdje se netko potiče da pročita afirmaciju prije spavanja i da je ponovi dok ide na spavanje. Cilj je promijeniti misaone procese u umu kako bi netko počeo utjeloviti informaciju u afirmaciji. Programi poput “misli i obogati se” oslanjaju se na ideju autosugestije, tvrdeći da ljudi moraju promijeniti svoj način razmišljanja kako bi stekli bogatstvo.
Neki oblici meditacije također koriste autosugestiju. Na primjer, rutina meditacije mogla bi uključivati praksu u kojoj netko zamišlja da postaje teži ili lakši. U ovom slučaju, osoba ne postaje doslovno lakša i teža s meditacijom, ali autosugestija može učiniti da se tako osjeća. Isto tako, prakse meditacije također mogu potaknuti ljude da rade stvari poput osjećaja toplije i hladnije uz autosugestiju. Ove prakse se koriste da pomognu ljudima da postanu mirniji, a neke studije sugeriraju da meditacija s autosugestijom može biti vrlo učinkovita za neke ljude.
Brojne knjige za samopomoć usredotočuju se na moć pozitivne misli i ideju da ljudi mogu uvesti promjene u svoje živote pozitivnim razmišljanjem, oblikom autosugestije. Neki ljudi pozitivno reagiraju na takve programe i doživljavaju pogodnosti, bilo zbog korisnih kvaliteta u tim programima ili placebo učinka. Drugi nemaju. Čini se da su možda neki ljudi podložniji autosugestiji od drugih.