Azuki grah, koji se također ponekad naziva “adzuki grah” ili “aduki grah”, mahunarka je koja raste na vinovoj lozi. Posebno je česta u Aziji. Grah je crvene boje i prilično je malen, dugačak otprilike jednu petinu inča (oko pet milimetara). Grah ponekad dolazi u crnoj, sivoj, bijeloj i šarenoj boji, ali se najčešće uzgaja u crvenoj boji.
Ovaj se grah uzgaja u Aziji više od jednog stoljeća. Vjeruje se da se grah uzgajao u Koreji i Kini prije 1000. godine prije Krista te da je udomaćen na Himalaji. Nakon uzgoja u Koreji i kontinentalnoj Kini, grah je odveden u Japan gdje se također uzgajao. Azuki grah je posebno popularan u Japanu gdje je drugi nakon soje. Zapravo, naziv graha dolazi iz Japana.
Najčešća upotreba azuki graha je u slatkim jelima. Obično se koristi kao punjenje za slatka peciva i često se koristi u receptima za sorbet i sladoled. Također se ponekad miješa s sredstvom za zgušnjavanje kao što je agar-agar kako bi se dobio žele nalik desert koji se poslužuje u malim kockicama. Često se jednostavno naziva “crveni grah”. Na primjer, lepinja napravljena sa slatkim nadjevom od azukija jednostavno bi se nazvala “pečka od crvenog graha”. Na isti način bi se ledeni desert napravljen od azuki graha nazvao “sladoledom od crvenog graha”.
Azuki grah se može kupiti sirov, sušen ili kao pasta. Pasta od crvenog graha dobiva se gnječenjem graha i kuhanjem sa zaslađivačem poput šećera ili meda. Ovisno o namjeni paste, može se grubo zgnječiti tako da ostane tekstura dijela zrna. U drugim slučajevima, grah se može pasirati kako bi pasta bila glatka. Pastu od azuki graha ili “pastu od crvenog graha” obično koriste slastičari u Japanu, Koreji i Kini.
Kao i kod većine mahunarki, azuki grah je dobar izvor topivih vlakana. Također je dobar izvor proteina, željeza i složenih ugljikohidrata. Nažalost, grah se u kulinarstvu često kombinira s velikom količinom rafiniranog šećera, što nije ni približno zdravo. Rezultati kulinarske upotrebe, međutim, daju bogate, slatke i ukusne deserte i peciva.