Baha’i vjera je relativno nova religija. Osnovao ga je Bahá’u’lláh, samoproglašeni prorok, krajem 19. stoljeća. Trenutačno upravno tijelo Baha’i vjere je u Haifi, Izrael. Manje od šest milijuna ljudi diljem svijeta prakticira baha’i, s najvećom koncentracijom sljedbenika u Indiji (2.2 milijuna) i Iranu (350,000 XNUMX).
Temeljno uvjerenje Baha’i učenja je jedinstvo u cijelom svijetu, koje uključuje harmoniju religija, društva i samog čovječanstva. Baha’isti vjeruju u jednog, svemoćnog Boga, koji ima mnogo manifestacija što rezultira mnogim utemeljenim religijama u svijetu. Iako svaka religija ima drugačiji koncept Boga, Baha’i vjera podržava da se to uglavnom odnosi na kulturološke razlike. Za Baha’ije, Bog je jedan, a sve glavne svjetske religije su jedna vjera.
Baha’i vjera koncentrira se na društvena i etička pitanja, kao što su ravnopravnost spolova, uklanjanje svih oblika predrasuda, potreba za univerzalnim obveznim obrazovanjem i eliminacija ekstrema bogatstva i siromaštva. Mistična učenja Baha’i vjere temelje se na stjecanju korisnih vrlina i duhovnom razvoju, što zauzvrat pomaže napretku civilizacije. Dok su proučavanje teksta i molitva dio Baha’i vjere, obavljanje korisnog posla u svakodnevnom životu smatra se višim oblikom obožavanja.
Prema Baha’i učenju, prosjačenje i asketizam su zabranjeni. Također treba izbjegavati kockanje, piće i ogovaranje. Dok Baha’i vjera uči da je seksualno izražavanje prihvatljivo samo u braku muškarca i žene, otvoreno homoseksualne osobe nisu spriječene da uđu u religiju. U pravilu, Baha’i se ne upliću u privatne živote drugih članova, a privatnost se vrlo poštuje. Iako u Baha’i vjeri nema imenovanog svećenstva, praktikanti biraju vlastite duhovne skupštine od devet osoba koje će voditi poslove vjere na lokalnoj i nacionalnoj razini. Baha’ije se proganjaju u islamističkim zemljama, posebice Iranu, što je potaknulo Komisiju Ujedinjenih naroda za ljudska prava da izda izjavu u kojoj se izražava zabrinutost za sigurnost pripadnika Baha’i vjere diljem svijeta.