Baicalein je snažan flavon koji se stoljećima koristi u kineskoj i japanskoj tradicionalnoj medicini za liječenje raznih bolesti. Nedavno je ova kemikalija istražena zbog svojih protuupalnih, antikancerogenih, neuroprotektivnih, antimikrobnih svojstava i zaštitne uloge u zdravlju krvnih žila. U većini ovih modernih istraživačkih studija, baicalein se također spominje kao 5,6,7-trihidroksiflavon, njegov najčešći kemijski naziv.
Flavoni su ekstrakt žute biljke koji sadrži vitamin P. Baicalein se ekstrahira iz biljke kineske lubanje, ili Scutellaria baicalensis, i cvijeta indijske trube, ili Oroxylum indicum. Drugi flavoni, kao što su baicalin, wogonin i apigenin, također se često destiliraju iz ovih biljaka. Čini se da je baicalein jedan od najmoćnijih i najšire proučavanih flavona.
Njegovo protuupalno djelovanje rezultat je njegove sposobnosti da blokira lipoksigenaze, enzime ključne za stvaranje prostaglandina. Prostaglandini su biokemikalije lokalnog djelovanja koje imaju mnogo uloga, od kojih neke uključuju pokretanje upalnih putova i regulaciju vode u tijelu. Kao rezultat toga, ovaj biljni ekstrakt se često koristi za smanjenje oteklina povezanih s kolitisom, astmom, artritisom, hepatitisom i gingivitisom.
Ovaj biljni ekstrakt također je testiran kao lijek protiv raka, posebno za liječenje raka jetre i leukemije. U stanicama raka jetre, ova kemikalija inhibira topoizomerazu II, enzim ključan za odvajanje lanaca deoksiribonukleinskih kiselina (DNA) tijekom replikacije ili kopiranja. To zaustavlja replikaciju stanica raka jetre. U studijama leukemije otkriveno je da baicalein aktivira kaspazu 3, koja pokreće apoptozu stanica raka, ili pokreće genetski stroj koji kontrolira programiranu staničnu smrt.
Također je utvrđeno da baicalein ima neuroprotektivni učinak kod Parkinsonove i Alzheimerove bolesti i cerebralne ishemije. Ova neuro-zaštita dolazi od sposobnosti ove kemikalije da neutralizira slobodne radikale unutar stanica. Slobodni radikali su vrlo reaktivne molekule koje mogu oštetiti stanice.
Neka rana istraživanja pokazala su da ovaj flavon može imati neka važna antimikrobna svojstva. Kada se uzima s određenim antibioticima koji se koriste u borbi protiv Staphylococcus aureusa (MRSA) otpornog na meticilin, baicalein je pojačao djelovanje antibiotika. Ova praksa smanjuje minimalnu inhibitornu koncentraciju antibiotika ili smanjuje koncentraciju antibiotika potrebnu za suzbijanje rasta bakterija.
Konačno, 5,6,7-trihidroksiflavon ima sposobnost poboljšanja zdravlja krvnih žila. Točan mehanizam ovog djelovanja nije poznat. Ovaj biljni ekstrakt može spriječiti promjenu fibrinogena u fibrin, što može smanjiti rizik od smrtonosnih krvnih ugrušaka.
Baicalein, kada se ekstrahira nezagađen iz kineske lubanje i cvijeta indijske trube i uzme u odgovarajućoj dozi, prilično je siguran. Opasnost od ove kemikalije dolazi kada se germander, biljka koja izgleda gotovo identično kineskoj lubanje, greškom ubere s kineskom lubanje. Germander je biljka koja može uzrokovati hepatitis, a poznato je da 5,6,7-Trihydroxyflavone kontaminiran germanderom uzrokuje ovu bolest jetre.