Basna je oblik književne fikcije koja često uključuje čarobna bića i mjesta te ima moralnu priču koju priča. Njegovo podrijetlo je nepoznato, ali je vjerojatno staro koliko i sam govorni jezik. Iako su basne obično napisane u proznom obliku, često imaju aliteracijski ili metrički smisao za rimovanje poznat kao stih, što je rani oblik poezije. Likovi u ovim pričama obično predstavljaju arhetipove snažnih ljudskih emocija kao što su pohlepa, glupost, ljubav i samopožrtvovanje.
Jedna od temeljnih značajki većine basni je da uključuju elemente prirodnog okoliša, uz domaće životinje, šume, jezera i druge značajke regije. U mnogim kulturama oni pružaju bogatu usmenu povijest prošlosti. Neke kulture poput one irskih, keltskih ili galskih ljudi imaju popularne i nezaboravne bajke, koje se šire svijetom i usvajaju ih druge kulture.
Iako basne uključuju prirodno okruženje, životinje koje govore i arhetipove ljudi, često sadrže priče o bogovima i pokušajima čovječanstva da shvati smisao života. Kako se ljudska kultura počela mehanizirati, basne su napustile svoje pastoralno podrijetlo i postale kritičnije prema ljudskom ponašanju i škrtosti. To je bilo rođenje u zapadnoj kulturi ezopovske bajke, nazvane po Ezopu, robu koji je živio u staroj Grčkoj između 620. i 560. pr. Većina dobro ispričanih priča u zapadnoj kulturi danas potječe iz Ezopovog vremena, iako mu se ne mogu pripisati nikakvi izravni spisi.
Pričanje basne danas se smatra nečim za dječju publiku. Budući da su relativno kratke priče pune čudesnih događaja i poučavaju vrijednostima, smatraju se dobrim načinom odgajanja djece pravilnom ponašanju u društvu. U srednjem vijeku, međutim, te su se priče smatrale elementom visoke književnosti i bile su priče za odrasle koje su imale za cilj prenijeti teme odraslih. Poznati francuski bajkopisac ili pripovjedač bajki tog vremena, Jean de La Fontaine, koji je živio od 1621. do 1695., koristio je takvo pripovijedanje kao sredstvo kritiziranja dvora, crkve i vladajuće klase svog vremena. Njegov primjer kasnije su slijedili engleski, španjolski i ruski fabulisti u svojim domovinama.