Pečena Aljaska je jelo od sladoleda koje se prelije lagano pečenom beze. Može se zvati i norveški omlet ili iznenađenje za omlet.
Svoju sadašnju oznaku ovo jelo dobilo je 1876. godine u popularnom restoranu Delmonico’s u New Yorku. Verzija Delmonica možda je nazvana pečena Aljaska u čast što su SAD preuzele teritorij Aljaske. Drugi navode da je desert sličan izgledu ledenjaka Aljaske, kao razlog za njegovo ime.
Pečena Aljaska se pripremala prije ovog datuma, s beze i tučenim bjelanjcima; kaže se da je prvi put razvijena i pečena na samom početku 19. stoljeća. Posebno je popularno jelo postalo 1960-ih zbog svoje vruće vanjštine i hladnog interijera. Također, pečena Aljaska ponudila je dramatičnu prezentaciju – sladoledi u boji, poput jagode ili breskve, korišteni su za stvaranje kontrasta u boji s bijelim vanjskim slojem beze.
U tradicionalnim receptima za pečenu Aljasku, sladoled se žlicom stavlja na sloj ohlađenog biskvita. Na vrh se dodaje sloj beze. Cijeli proizvod se zatim peče u pećnici kako bi beze bio čvršći. Cilj je ispeći meringue, a da se sladoled ne otopi. Nakon što se sladoled doda u biskvit, cijelo jelo se obično ponovno zamrzne. Stakleno posuđe treba izbjegavati, jer se posuda može rasprsnuti kada se stavi u toplu pećnicu.
Kalupe za muffine ili ramekins mogu se koristiti za pripremu pojedinačnih porcija pečene Aljaske. Možda ih je lakše napraviti jer je vrijeme pečenja na manjim porcijama kraće. Meringue brže posmeđi, a manja je šansa da se sladoled otopi.
Neki ljubitelji pečene Aljaske ne mare za meringue koji nije temeljito kuhan. Ako je nedovoljno kuhana, meringue može imati nepoželjan osjećaj “mokrih” u ustima. Kako biste izbjegli ovu teksturu, važno je pravilno slijediti recept. Općenito je bolje imati pečenu Aljasku s malo otopljenim sladoledom, nego s mokrim beze.