Bakterijski plazmid je lanac DNK unutar bakterije koji je neovisan o kromosomskoj DNK bakterije. Plazmidi se mogu sami replicirati i mogu se prenositi između organizama, što je važna osobina za bakterije, jer koriste plazmide za prijenos genetskih informacija jedni s drugima. Ova sposobnost također postaje važna za istraživače, koji koriste bakterijske plazmide kao vektore za umetanje strane DNK u DNK koju istražuju.
Struktura plazmida je često dvolančana i kružna. Može sadržavati genetske informacije različite duljine, a postoji nekoliko različitih vrsta plazmida koji mogu obavljati različite funkcije. Neki, na primjer, mogu izvesti konjugaciju, povezujući se s drugom bakterijom za prijenos genetskih informacija. Drugi nose genetsku informaciju koja daje otpornost na antibiotike, pomaže bakteriji da razgradi hranjive tvari kako bi ih učinila dostupnima ili čini bakteriju virulentnom. Ovi se plazmidi ne mogu sami konjugirati; potrebna im je pomoć konjugirajućeg plazmida.
Prijenos gena između bakterija putem bakterijskog plazmida fascinantna je tehnika koja ovim organizmima omogućuje horizontalni prijenos genetskog materijala, umjesto da se ograničava na njegovo prenošenje između generacija. To je jedan od razloga zašto su bakterije uspjele tako dugo napredovati, jer se mogu izuzetno brzo prilagoditi svom okruženju. Na primjer, ako se uvede antibiotik, bakterije s plazmidima koji im pomažu da se odupru tom antibiotiku mogu te plazmide prenijeti na druge bakterije.
Genetski istraživači koriste plazmid kao idealan vektor za nošenje DNK u istraživačke svrhe. Oni koriste konjugirajući plazmid koji je dizajniran za prijenos genetskog materijala i ubacuju DNK po svom izboru u plazmid kako bi se on prenio. Zatim uvode bakterijski plazmid u staničnu kulturu, dopuštajući stanicama da se inficiraju, da tako kažem, novim genetskim materijalom, koji će se potom reproducirati kada se stanice podijele.
Zahvaljujući raširenoj upotrebi plazmida u genetskim istraživanjima, brojni laboratoriji su sposobni generirati plazmide za istraživanje na zahtjev. Znanstvenici mogu naručiti bakterijski plazmid iz jednog od tih laboratorija, a laboratorij će umetnuti ciljnu DNK i pakirati bakterijski plazmid za upotrebu. U drugim slučajevima, istraživači mogu radije pripremiti vlastite plazmide za istraživanje, iz raznih razloga, od želje za kontrolom uvjeta eksperimenta do zabrinutosti oko sigurnosti DNK koju istražuju.