Bakteriostatik je spoj koji ima učinak sprječavanja rasta bakterija. Ova sredstva ne ubijaju bakterije poput baktericidnih spojeva; umjesto toga, ograničavaju daljnju replikaciju bakterija na mjestu gdje su unesene. Nekoliko antibiotika su bakteriostatski agensi, a tetraciklini su značajan primjer. Dok se lijekovi koji aktivno ubijaju bakterije preferiraju za mnoge vrste liječenja, postoje okruženja u kojima ti lijekovi mogu biti bolji za liječenje bakterijskih infekcija.
Ovi lijekovi mogu djelovati na više različitih načina; jedna uobičajena tehnika je ometanje replikacije DNA u ciljnim bakterijama ili inhibiranje proizvodnje proteina. Kada se to dogodi, organizmi se ne mogu razmnožavati i na kraju umiru, dopuštajući imunološkom sustavu da ih obradi i ukloni iz tijela. Ovo je jedan od razloga zašto je kritično potpuno završiti tečaj antibiotika. Ako netko na bakteriostatskom lijeku prestane da ga uzima, inhibirane bakterije mogu se ponovno početi razmnožavati, uzrokujući ponovnu pojavu infekcije.
Kurs ovih lijekova obično je duži od onih kod nekih baktericidnih spojeva, jer je važno u potpunosti inhibirati rast bakterija dok svi organizmi ne umru. U visokim dozama, neki od ovih lijekova mogu također biti sposobni ubiti bakterije uz suzbijanje rasta. Liječnik može propisati takve lijekove iz raznih razloga, ovisno o prirodi infekcije pacijenta i drugim čimbenicima.
Tvrtke za lijekove također proizvode bakteriostatsku vodu za injekcije. Ovaj proizvod je obrađen tako da bakterije ne mogu rasti u njemu dok se skladišti, transportira i priprema za isporuku. Ove se ampule mogu miješati s drugim otopinama za injekcije i koristiti u kliničkim i bolničkim uvjetima u liječenju pacijenata. Iako je sama otopina bakteriostatska, još uvijek je moguće da dođe do kontaminacije ako se injekcija ne izvede pravilno ili se okoliš ne održava čistim.
Kao i kod drugih antibiotika, postoji rizik da bi korištenje bakteriostatskih spojeva previše slobodno moglo omogućiti bakterijama da razviju otpornost na njih. Iz tog razloga, ovi se lijekovi propisuju samo kada su jasno potrebni, a pacijenti se podsjećaju da završe s liječenjem kako ne bi doprinijeli razvoju bakterija otpornih na antibiotike. Takve bakterije mogu biti posebno problematične za osobe s oslabljenim imunološkim sustavom kojima nedostaje čak ni rudimentarna prirodna obrana protiv bakterija i drugih mikroorganizama, te koji zbog toga mogu doživjeti teške infekcije.