Regija Balkana obuhvaća preko 270,271.5 četvornih milja (700,000 četvornih km) diljem jugoistočne Europe. Prema suvremenim standardima, sljedeće zemlje su dio regije: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Crna Gora, Grčka, Republika Makedonija, Srbija, te europska polovica Turske. Rumunjska i Slovenija ponekad su uključene na popis, iako službeno nisu dio Balkana. Područje je tako nazvano po istoimenom planinskom lancu.
I klasično Grčko i Rimsko Carstvo nekada su bili dio Balkana, kao što je kasnije bilo Bizantsko Carstvo. U moderno doba ova je regija bila polazišna točka za Prvi svjetski rat. Kada je Franc Ferdinand, austrougarski prijestolonasljednik, ubijen od strane Srba, Austrija je konačno objavila rat Srbiji, što je dovelo do Velikog rata odn. Prvog svjetskog rata.
Nazvana po planinama Balkana koje se protežu od Srbije do Crnog mora, regija je bogato okruženje koje uključuje sve od Dinarskih Alpa u Sloveniji do hrastovih i bukovih šuma u unutrašnjosti. Zbog klimatske raznolikosti planina, posjetitelji mogu pronaći primjere mediteranske i kontinentalne klime, sa stalnim snježnim padalinama, ali malom količinom oborina. Ljeta su obično topla i suha. Prirodni resursi ovog područja uključuju uzgoj grožđa i proizvodnju vina, te nalazišta ugljena i lignita, eksploataciju bakra, mangana, cinka i boksita.
Stanovništvo Balkana je raznoliko koliko i njegova priroda. Turci i Grci čine najveći postotak stanovnika regije, a slijede ih Srbi i Bugari. Sve balkanske zemlje također imaju određeni broj nomadskih manjina, uključujući Rome (Cigane), Vlahe i Gorane.
Balkan se suočio s nizom povijesnih nasilnih događaja, uključujući vjerski progon tijekom Drugog svjetskog rata, kada je Grkokatoličkoj crkvi naređeno da se spoji s Rumunjskom pravoslavnom crkvom, a određene manjine, uključujući Cigane, bile su otvoreno diskriminirane. Raspad jugoslavenske federacije doveo je do desetljeća dugog rata i brojnih gubitaka civila. Etničko čišćenje natjeralo je mnoge mještane da pobjegnu s tog područja tijekom 1990-ih.