Nesolventnost banke je situacija u kojoj banka nije u stanju ispuniti svoje financijske obveze i mora se zatvoriti ili restrukturirati kako bi riješila problem. Europske zemlje imaju tendenciju koristiti izraz “nesolventnost” za opisivanje situacija u kojima banke propadaju, dok u Sjedinjenim Državama ljudi to mogu nazvati “propadanjem banke” ili “bankrotom”. Insolventnost banaka ponešto se razlikuje od uobičajene poslovne nelikvidnosti jer bi kolaps banke mogao uzrokovati značajne financijske probleme klijentima banke. Kao rezultat toga, regulatorne agencije mogu biti uključene u proces.
Banke mogu postati nesolventne iz raznih razloga, od neispunjavanja obvezne pričuve do visoke stope neplaćanja duga koji izdaju. Bankarska regulativa ima posebne mandate za smanjenje rizika od propasti banaka i rano uočavanje problema u bankama. Ako banka posumnja da ima novčani tijek ili problem duga, može je preuzeti administrator koji će pokušati pomoći banci da se oporavi, pregovara o prodaji ili zatvori banku.
Tijekom stečajnog postupka banke, pregledavaju se računovodstveni zapisnici kako bi se stvorio popis vjerovnika banke. Banke su obično osigurane i sredstva će biti vraćena, do određenog iznosa, osobama koje su imale novac na depozitu u banci. Kako bi se smanjila panika potrošača, proces se obično odvija što je brže i tiše moguće; osoblje se može useliti tijekom vikenda kako bi preuzelo banku, na primjer, dopuštajući joj da otvori posao u ponedjeljak uz minimalne smetnje.
Ekonomska neizvjesnost obično je popraćena porastom nesolventnosti banaka. U normalnim financijskim uvjetima, nekoliko banaka može propasti u određenoj godini. Kada više velikih banaka počne propadati, može doći do domino efekta, pri čemu se manje banke povlače jer potrošači počnu paničariti, a ljudi ne plaćaju svoje dugove. U gospodarskoj klimi u kojoj je nesolventnost banaka čest problem, mogu se razviti štrajkaški timovi regulatora i predstavnika vlade kako bi brzo reagirali na banke koje propadaju.
Regulatorne agencije obično žele potaknuti banke da ostanu otvorene na svaki mogući način. U nekim slučajevima, restrukturiranje tijekom insolventnosti banke može omogućiti banci ponovno otvaranje, a banka će se nadzirati kako bi se potvrdilo da se pridržava uvjeta restrukturiranja. U drugim slučajevima, može se pregovarati o prodaji banke drugoj tvrtki, pri čemu tvrtka preuzima dužničke obveze banke. Regulatori obično nude zaslađivač za ugovor o bankovnoj nesolventnosti kako bi potaknuli tvrtke da kupe posrnule banke i preokrenu ih.