Bankovna uputnica je jednostavno novčana uputnica koja se kupuje u banci, a ne u trgovini ili pošti, što su druga mjesta na kojima se mogu dobiti novčane uputnice. Bankovna uputnica nije isto što i blagajnički ček, odnosno ček koji se ispisuje na vlastita sredstva banke. Novčanu uplatnicu kupuje i unaprijed plaća kupac; sredstva su tada dostupna na uplatnici, koja se često koristi umjesto osobnog čeka.
Obično će se pojedincu koji kupuje bankovnu uplatnicu sredstva automatski povući s njegovog tekućeg ili štednog računa, a zatim pretvoriti u novčanu uplatnicu. Naravno, moguće je i jednostavno ući u banku s gotovinom i na taj način kupiti uplatnicu. On ili ona tada mogu poslati novčanu uplatnicu kome god želi, ispunjavajući je i potpisujući kao ček. Novčana uputnica ne sadrži nikakve identifikacijske podatke, kao što je broj tekućeg ili štednog računa, a ime ili adresa kupca nisu ispisani na njemu. Obično postoji mala naknada povezana s kupnjom uplatnice.
Bankovna novčana uputnica, ili bilo koja vrsta uputnice, smatra se vrlo sigurnim oblikom plaćanja jer se plaća unaprijed. Banka izdavatelj će ispisati ili pečatirati iznos sredstava koji je uključen u uplatnicu. Naravno, ako netko ikada primi uplatnicu, važno je provjeriti je li ona legitimna i nije promijenjena. Ako je novčana uputnica unovčena i ona se ne “izbriše”, odgovorna je osoba koja ju je unovčila. Obično postoje ograničenja u pogledu maksimalnog iznosa koji se može kupiti uplatnicom, dok blagajnički ček obično nema ta ograničenja.
Bankovna uputnica dobar je način da platite nekome nakon kupnje nečega na internetu, na primjer. Neki ljudi također koriste novčane uputnice ako iz bilo kojeg razloga ne mogu dobiti tekući račun, kao što je povijest previše odbijenih čekova. Uplatnice se mogu koristiti za plaćanje računa, pa čak i za plaćanje kreditnom karticom. Vrlo je važno uvijek čuvati račun kao i duplikat ispunjene uplatnice, jer je to jedini dokaz da je uplatnica poslana.