Bankarska cross-selling strategija je koja omogućava instituciji da ponudi širi spektar bankarskih usluga i proizvoda svojim klijentima. Opća ideja je da ako klijent dođe u banku za jednu uslugu, sposobnost da zadovolji i druge potrebe u nekom budućem trenutku uspostavlja se zahvaljujući tom već postojećem odnosu. Kada je bankarska cross-selling najbolja, banka mora uložiti manje napora da proda te dodatne usluge, zahvaljujući uspostavljenom odnosu s postojećim klijentima. Klijenti imaju koristi jer mogu dobiti ono što im treba od partnera kojeg već poznaju i kojemu vjeruju.
Jedan od najtipičnijih primjera bankovne unakrsne prodaje uključuje odluku da klijent s tekućim ili štednim računom odluči obratiti se banci za drugu financijsku uslugu koja je poželjna. Na primjer, umjesto da koristi financiranje dilera za kupnju novog automobila, klijent se može obratiti banci oko dogovaranja kredita za automobil. U najboljim okolnostima, banka je u mogućnosti izaći u susret klijentu i nudi kamatnu stopu koja je bolja od one za financiranje dilera. Klijent ima koristi od osiguranja financiranja uz niži osobni trošak, dok banka ima koristi od dodatnog poslovanja tog klijenta.
Ostale financijske usluge također se mogu dobiti kao rezultat nastojanja banke unakrsne prodaje. Klijenti mogu tražiti pomoć banke u otvaranju štednih računa za djecu, otvaranju računa povjerenja ili čak osiguravanju kreditne kartice koja se nudi pod pokroviteljstvom banke. Pomoćne usluge kao što su elektronički prijenosi sredstava, akreditivi i niz drugih opcija također se često proširuju na klijente koji već imaju odnos s bankom. U svakom scenariju, temelj aktivnosti je pozitivan odnos koji već postoji između klijenta i banke, te spremnost obiju strana da prošire opseg tog odnosa.
Bankarska unakrsna prodaja mora se provoditi u skladu sa svim trgovinskim i prodajnim propisima koji se primjenjuju na jurisdikciju u kojoj banka ima sjedište. Poštivanje ovih propisa je u korist i klijenta i banke, budući da su prava i odgovornosti svake strane jasno definirana, a najbolji interesi obje strane zaštićeni su tim propisima. U praksi, to znači da banke ne mogu koristiti prodajne taktike kako bi motivirale potrošače na korištenje usluga koje ne odgovaraju njihovim trenutnim financijskim prilikama, a banke nisu obvezne pružati određene usluge klijentima koji predstavljaju neprihvatljivu količinu rizika.