Barnardova zvijezda četvrta je zvijezda najbliža Suncu, nakon tri člana Centaurijevog sustava, i zvijezda koja se najbrže kreće na nebu. Ponekad se naziva i Barnardova zvijezda odbjegla da se odnosi na njeno značajno kretanje u odnosu na druge zvijezde. Smještena u zviježđu Zmije, samo 5.98 svjetlosnih godina od Zemlje, Barnardova zvijezda još uvijek nije vidljiva prostim okom. To je zato što je zvijezda crvenog patuljka sa samo 17% mase Sunca i 04% toliko svjetline. Crveni patuljci su toliko slabi da smo svjesni samo onih unutar oko 100 svjetlosnih godina od nas samih.
Barnardova zvijezda trenutno se kreće u općem smjeru našeg Sunčevog sustava brzinom od oko 140 km/s, a postat će najbliža zvijezda osim Sunca za samo oko 11,700 3.8 godina, na udaljenosti od samo 100 svjetlosnih godina. Nažalost, čak i tada će biti previše mutno da bi se moglo vidjeti golim okom. Čak i sada, zvijezda je toliko slaba da bi, kad bi zamijenila Sunce, imala samo oko 3000 puta veću svjetlost od punog Mjeseca. Mnogo je rasprava o tome bi li crveni patuljak mogao imati planete pogodne za život. “Zona pogodna za stanovanje” za planete oko crvenog patuljka po udaljenosti bila bi slična orbiti Merkura. Barnardova zvijezda ima površinsku temperaturu od samo oko XNUMX K.
Od 1963. do otprilike 1973., neki su astronomi vjerovali da postoji planet veličine Jupitera u orbiti oko Barnardove zvijezde, na temelju sićušnih njihajućih pokreta koji su navodno uočeni u usporedbama fotografskih ploča. Nažalost za ovu grupu, kasniji pokušaji da se potvrdi ljuljanje nisu bili uspješni. Promatranja puno veće rezolucije s Hubble svemirskim teleskopom također su isključila vidljivo kolebanje. Barnardova zvijezda možda još uvijek ima planetarnog suputnika veličine Zemlje, ali definitivno ne veličine Jupitera u bilo kojoj bliskoj orbiti.
Blizina i mogući planetarni suputnik Barnardove zvijezde doveli su do popularizacije 1960-ih kao mete međuzvjezdane sonde. Dizajn za jednu sondu, nazvanu Daedalus, osmislilo je Britansko međuplanetarno društvo. Takva bi sonda bila iznimno skupa i pokretana nuklearnim impulsnim pogonom, iako bi to bilo ostvarivo s tehnologijom iz 1960-ih.