Barokni koncert odnosi se na specifičnu vrstu koncerata razvijenih tijekom barokne ere. Tijekom tog razdoblja, koncert je postao zastupljen s tri različite vrste kompozicije. Zajednička im je tema kontrastnih ili konkurentskih instrumenata unutar kompozicije od tri stavka. Vrsta koncerta određena je brojem i vrstom solo instrumenata koji se sviraju u suradnji s orkestrom. Svaki tip uređenja smatra se baroknim.
Razdoblje baroka obuhvaća otprilike razdoblje od 1580. do 1750. godine. Iako je koncert kao koncept imao začetke u renesansi prethodnog doba, koncert kao jedinstven oblik skladbe nastao je tijekom baroknog razdoblja. Barokna glazba općenito je bila poznata po svom kićenom i maštovitom stilu.
Do 1700-ih postojale su tri vrste baroknih koncerata. Solistički koncert nastao je za jedan instrument, obično klavir ili gudački instrument, i orkestar. Grosso koncert je napisan za dva ili više solista uz pratnju orkestra. Orkestarske koncerte izvodio je jedan orkestar primjenjujući iste principe kontrastnih instrumenata kao i solistički i grosso koncerti. Sve tri vrste koncerata dijele zajedničku kompozicijsku strukturu, stil i izvedbu.
Svaki barokni koncert sadrži tri stavka. Svaki stavak je poseban komad unutar kompozicije, ali je povezan s druga dva. Raspored je analogan strofama u pjesmi. Tempo triju stavaka sviraju se kao brzo/sporo/brzo, a drugi stavak bez stanke prelazi u treći.
Zajednički uređaj svake vrste baroknog koncerta je “basso continuo”, koji zahtijeva korištenje tonskog instrumenta kao što je violončelo ili viola za sviranje bas linije. Akordalni instrument kao što je čembalo, orgulje ili lutnja svira harmonije preko bas linije. To rezultira dvije istovremene i kontinuirane harmonije.
Svaki je stavak izveden kao glazbeni razgovor kontrasta i sklada. Može se smatrati svojevrsnim dijalogom između solista i orkestra. Kroz prvi i drugi stavak postoji glazbeni kontrast koji je gotovo natjecanje, jer se različiti instrumenti natječu kako bi izrazili glazbu. Solist u određenom smislu glumi virtuoza koji se natječe za pažnju publike. Završni stavak rezultira glazbenim pomirenjem svih instrumenata.
Nekada je pojam koncert obuhvaćao vokalne solo uz pratnju orkestra, no sredinom 1600-ih pod pojmom su se podrazumijevale samo orkestralne skladbe. Jedna vrsta baroknog koncerta, solistički koncert, do danas je u stalnoj upotrebi. Kao skladateljska forma, baso koncert je pao u nemilost na kraju barokne ere, ali je oživljen u 20. stoljeću.