Barokni vrt je vrsta vrta koji je dizajniran korištenjem geometrijskih oblika, obično krugova, pravokutnika i trokuta. Također se može dizajnirati s nepravilnim uzorcima od vrtloga i zakrivljenih linija, tako da kada se vrt gleda s vrha, može izgledati kao labirint veći od života ili amblem. Barokni vrtovi obično zahtijevaju velike površine zemlje koje mogu smjestiti njihove umjetničke i dramatične krajolike.
Popularnost baroknih vrtova nastala je u Francuskoj od 15. i 16. stoljeća, iako koncept vrta potječe iz Italije tijekom renesansnog razdoblja, kada su područja znanosti i matematike doživjela veliki napredak. Osnovni princip iza baroknog vrta uvelike se pripisuje teorijama Renée Descartesa, točnije teoriji da se beskonačni prostor može podijeliti na konačne dijelove. Simetrija je također bila važan element u baroknim vrtovima, ali to ne ograničava dizajn u razrađenim uzorcima.
Još jedna karakteristika baroknog vrta su njegove visoke biljne živice koje vrtu daju strukturirani dizajn. Ove živice mogu doseći visinu struka prosječne osobe ili čak biti viša od osobe, zbog čega se gosti osjećaju kao da hodaju kroz labirint. Ograđene živice mogu biti cvjetnjaci, kipovi ili stabla jednolikog oblika koja vrtu daju male navale raznolikosti u visini i oblicima. Klupe i manje sjenice također se mogu smjestiti unutar živice, kako bi vrt imao neku funkcionalnost kao mjesto za sastanke ili kao privatno utočište. Ponekad bi cvijeće samo po sebi bilo živica, dajući vrtu šareni obris među zelenom pozadinom trave.
Dizajniranje baroknog vrta obično bi započelo s žarišnom točkom u sredini parcele, obično naglašenom malom strukturom poput sjenice, masivnog kipa ili široke fontane. U središtu bi se mogao postaviti čak i vodopad koji je napravio čovjek. Od te žarišne točke, vrt bi se podijelio ravnim linijama, vrlo slično kako se jedna kriška pizze reže na jednake dijelove. Ti bi se dijelovi tada projektirali pojedinačno, ali bi uvijek trebali imati koheziju kao cjelinu.
Održavanje baroknog vrta može biti vrlo zahtjevno, jer živice, cvjetnjaci i drveće uvijek trebaju imati stalnu rezidbu kako bi zadržali oblik i zalijevanje kako bi zadržale svoje žive boje. Fontane, male jezerce i vodopade također treba redovito čistiti. Ne samo da je održavanje baroknog vrta izazovno, već može biti i vrlo skupo. Sama nabava kipova i izgradnja umjetnih ribnjaka i slapova koštala je dosta novca, a da ne govorimo o opskrbi cijelog vrta vodom i angažiranju nekoliko radnika za održavanje vrta. Zato su barokni vrtovi tijekom baroknog razdoblja bili simbol bogatstva, moći i društvenog statusa, a da ne spominjemo sofisticiranost i elegantan ukus.