Bas-reljef je oblik skulpture u kojem je čvrsti komad materijala uklesan tako da predmeti strše iz pozadine, gotovo kao da su zarobljeni u kamenu, metalu, drvu ili drugim korištenim materijalima. Ova tehnika rezbarenja je prilično drevna i korištena je samostalno u mnogim kulturama od Mezoamerike do Indije. Brojni vrlo lijepi primjerci bareljefa mogu se vidjeti u muzejima, ali i na licu mjesta na raznim arheološkim nalazištima.
Definirajuća karakteristika bareljefa je da nije slobodno stojeći. Također možete čuti ovu umjetničku formu koja se naziva “niski reljef”, upućujući na to da objekti ne strše jako daleko od pozadine. U slučajevima kada predmeti više strše, reljef je poznat kao “visoki reljef”. Skulptura se može izraditi rezbarenjem drva, čekićem ili lijevanjem metala, te lijevanjem materijala poput keramike. Također se može izvesti u kamenu, uključujući dragocjeno i poludrago drago kamenje.
U tipičnom bareljefu objekti se ističu iz pozadine. Kada je ova norma obrnuta, poznata je kao utonuti reljef, vrsta reljefa gdje su figure stvorene sjenama urezanim u pozadinu, s pozadinom koja se čini podignutom ili projiciranom. Potopljeni reljef može biti prilično lijep, ali i prilično izdržljiv, jer su fini detalji sačuvani u potonulom kamenu, a ne projicirani u svemir.
Ovaj oblik skulpture često se koristio kao arhitektonski naglasak. Reljefne ploče se mogu pričvrstiti na strukturu ili ugraditi u njene strukturne nosače, ovisno o željama i arhitektonskim trendovima. Mnogi hramovi diljem svijeta imaju reljefne scene od vjerske važnosti, prikazujući različite figure i događaje iz vjerske povijesti, a zapanjujući geometrijski i cvjetni dizajn mogu se vidjeti i u muslimanskoj arhitekturi.
Također je moguće pronaći bareljef na manjim predmetima, poput kutija i namještaja, a velik dio umjetnina izloženih u muzejima je upravo tog tipa. U drugim slučajevima, dijelovi arhitektonskog bareljefa su uklonjeni i restaurirani za izlaganje u muzejima. Ova praksa je kontroverzna, jer neki ljudi smatraju da bi arhitektura i skulptura trebali ostati u svojoj zemlji podrijetla, a mnogi artefakti od povijesne, vjerske i kulturne važnosti nalaze svoj put u američkim i europskim muzejima, bez obzira na zemlju porijekla.