BASE jumping je ekstremni sport u kojem osoba skače padobranom s fiksnog objekta. Pojam BASE je akronim za Zgrade, Antene, Rasponi i Zemlju, koji se odnosi na objekte koji pružaju platformu za skok. Razlikuje se od padobranstva po tome što se događa na nižoj visini i brzini, a skok se događa blizu platforme za skok.
Većina BASE skokova događa se na visinama manjim od 2,000 stopa (610 m), ali obično ne manjim od 200 stopa (61 m). Tipičan skok s 500 stopa (152 m) je oko 5.6 sekundi do tla ako se padobran ne otvori. Ova visina osigurava skakaču samo oko 10 do 15 sekundi vremena vožnje s otvorenim padobranom. Ovisnici o adrenalinu vole opasnost koja je povezana s kratkim udaljenostima i nema mjesta za pogreške ili nezgode.
Najraniji zabilježeni BASE skok bio je Fredericka Lawa, koji je skočio s Kipa slobode 1912. Brian Schubert učinio je El Capitan u nacionalnom parku Yosemite “must jump” 1966. Ovaj sport je glamuriziran u brojnim filmovima, uključujući Jamesa Bonda i XXX.
Filmski redatelj Carl Boenish bio je možda najvažniji u dovođenju BASE jumpinga u mainstream svijest. Zapravo, upravo je Boenish skovao pojam BASE, te je snimio nekoliko skokova koji su inspirirali mnoge da i sami krenu u skok. Umro je radeći ono što je volio, na skoku u Norveškoj 1984.
Uzbuđenje skoka proizlazi iz njegove inherentne opasnosti. BASE skakač odustaje od “sigurnosnih granica” koje dolaze sa skokom na velike visine iz aviona. Padobranski sustav se pri manjim brzinama mora brzo otvarati, a zbog kratkog trajanja skoka nema vremena za rezervni padobran.
Budući da ima manje vremena za stjecanje kontrole nad skokom, veća je vjerojatnost da se skakač prevrne; loš skok može uzrokovati da skakač izgubi kontrolu, što je teško ispraviti na kratkoj udaljenosti od tla. Jedna od najozbiljnijih komplikacija koja može nastati je kada se žlijeb otvori unatrag, što se naziva “offheading” otvor. Ovo je vodeći uzrok ozbiljnih ozljeda i smrti među ljudima koji se bave sportom.
Suprotno uvriježenom mišljenju, BASE jumping na većini mjesta nije nezakonit. Budući da skakači skaču s objekata u privatnom vlasništvu ili javnog zemljišta, obično se podnose prijave za neovlašteno djelovanje, provalu i ulazak te bezobzirno ugrožavanje. U SAD-u, Federalna uprava za zrakoplovstvo (FAA), koja regulira padobranstvo, nema nadležnost nad tim sportom, pa je skakačima prepušteno da se pobrinu da njihova oprema bude sigurna i da biraju mjesta za skok na vlastitu odgovornost. Služba Nacionalnog parka je dodala formulaciju kojom se ovaj sport zabranjuje u svoju politiku upravljanja, međutim, i 2000. godine savezni sud u Kaliforniji potvrdio je odluku o zabrani skokova u Nacionalnom parku Yosemite.
Skakanje s litica na teritoriju Ureda za upravljanje zemljištem je dopušteno, a to uključuje stotine pustinjskih mjesta u Utahu. Malo je mjesta gdje je skakačima dopušten neometan pristup, jedno od njih je most Perrine od 486 stopa (148 m) u Twin Fallsu, Idaho, gdje se godišnje dogodi do 5,000 skokova. Postoje i druga mjesta diljem svijeta koja spremnije dočekuju skakače.
Za sada se BASE jumping još uvijek smatra “rubnim” sportom i nije u potpunosti prihvaćen od strane tradicionalnih padobranaca. Bez obzira na to, privlači ljubitelje adrenalina svih dobi i iskustva — tražitelje uzbuđenja koji sve vide kao potencijalni skok.