Batimetrija je znanstvena studija o dubinama i terenu podvodnih površina, bilo u slanim vodama poput oceana ili slatkovodnim okruženjima poput jezera i rijeka. Proučavanje batimetrije u prošlosti se provodilo metodama mehaničkog sondiranja dubine, no od 2011. sonar je češći način za analizu podvodnog okoliša. Takva istraživanja koriste se u različite svrhe, uključujući osiguravanje sigurnosti brodova tijekom plovidbe na površini, budući da plitki kanali duž obalnih područja ili riječnih obala možda nisu toliko duboki kao količina broda koja postoji ispod vodene crte. Druge svrhe prikupljanja batimetrijskih podataka uključuju analizu ekologije morskih i slatkovodnih staništa, traženje podvodne nafte i minerala i predviđanje učinaka olujnih događaja na vodi kao što su tsunami.
Batimetrija mora slijedi principe slične onima za kartiranje kopna po tome što koristi Mercatorove projekcije, koje su linije koje predstavljaju geografsku širinu i dužinu nacrtane na karti ravne površine koje se koriste za aproksimaciju sfernog oblika oceanskih površina. Ove projekcije, međutim, nisu točne u polarnim područjima zbog sve veće razine izobličenja između karte i stvarnih podvodnih značajki. Batimetrija se također uvelike oslanja na prikaze izobata na kartama, koje su linije često nacrtane u kružnim obrascima koji zrače i povezuju sva područja terena koja postoje na približno jednakim dubinama.
Opsežnu proizvodnju batimetrijskih karata provode nacionalne istraživačke organizacije, kao što je ured za obalni pregled National Ocean Service (NOS) sa sjedištem u SAD-u, a te se karte daju komercijalnim poduzećima kao što su ona koja se bave ribolovom na moru. Karte su obično označene bojama kako bi naznačile i dubinu i geološke značajke podvodnog terena. Postoje karte za velika slatkovodna tijela, uključujući Velika jezera, a neke regije kao što je američka država Florida poduzele su detaljno batimetrijsko mapiranje mnogo manjih i brojnijih slatkovodnih tijela. Mnoga velika morska područja Zemlje mapirana su kroz međunarodnu suradnju, uključujući Arktički ocean, Karipsko more i Sredozemno more. Dok je sondiranjem površinskih brodova prikupljena velika količina batimetrijskih podataka s više od 76,000,000 sondiranja koja obuhvaćaju više od 6,600 istraživanja provedenih putem NOS-a, batimetrijski podaci prikupljeni od 2011. također su generirani satelitskim snimkama.
Batimetrija oceana također služi u jedinstvene povijesne i pravne svrhe. Koristi se za pomoć arheolozima koji traže lokaciju drevnih olupina broda, a može se predstaviti kao dokaz na sudu kada nastanu sporovi oko nacionalnih granica za prava na ribolov i minerale. Godine 1985., ekspedicija koju su izveli američki i francuski istraživači koristila je batimetrijske karte kako bi locirala podvodnu olupinu poznatog broda za krstarenje RMS Titanic, koji je pronađen na gruboj dubini od 2.5 milje (4,023 metra), 370 milja (595 kilometara). ) jugoistočno od kanadske pokrajine Newfoundland u Atlantskom oceanu.