Batrahofobija je strah od vodozemaca, kao što su žabe, krastače, tritoni i daždevnjaci. Osobe s batrahofobijom mogu osjetiti simptome straha i tjeskobe kada komuniciraju s vodozemcima, gledaju njihove slike ili videozapise ili razgovaraju o njima s drugim ljudima. Ova fobija nije tako neobična kao što ljudi misle, iz raznih razloga, i u potpunosti se može liječiti. Ljudi koji doživljavaju teškoće zbog ove fobije možda će htjeti razmotriti liječenje kako bi riješili fobiju ili im pomogli da se osjećaju ugodnije u blizini vodozemaca.
Ljudi obično razvijaju fobije kao odgovor na traumu. Budući da se vodozemci obično koriste u podvalama u djetinjstvu, nije neuobičajeno da su ljudi imali traumatska iskustva koja uključuju životinje poput žaba i krastača. Ljudima je možda rečeno da rukovanje krastačama uzrokuje bradavice, da im se žabe uvlače u odjeću ili stolove ili da su bili podvrgnuti drugim šalama koje su dovele do razvoja fobije. Budući da se strahovi od životinja koje izgledaju bezopasne često ismijavaju, neki ljudi s batrahofobijom doživljavaju sekundarnu anksioznost kao rezultat zadirkivanja zbog svoje fobije.
Različiti ljudi imaju različite okidače kada su u pitanju fobije. Kada je izložena nečemu što izaziva, osoba s batrahofobijom može doživjeti povišen broj otkucaja srca, znojenje, mučninu, vrtoglavicu, povraćanje, vrtoglavicu i otežano disanje. Ponekad to napreduje u potpuni napad panike. Osobe s batrahofobijom također mogu imati poteškoća s jasnim razmišljanjem i komunikacijom s ljudima oko sebe kada su izloženi vodozemcima.
Liječenje batrahofobije oslanja se na istraživanje traume koja je prouzročila fobiju i postupnu desenzibilizaciju subjekta. Kratkoročno, lijekovi i tehnike kao što su meditacija i vježbe disanja mogu se koristiti za kontrolu fobičnih odgovora. Dugoročno gledano, psihoterapija sa stručnjakom za mentalno zdravlje može nekome omogućiti da se polako pozabavi fobijom. Neki ljudi također imaju koristi od mogućnosti liječenja kao što su grupno savjetovanje i grupe za podršku.
Važno je da ljudi budu svjesni da, iako liječenje fobija uključuje polagano pomaganje ljudima da se suoče sa svojim strahovima, to se čini postupnom desenzibilizacijom. Kada pacijent prvi put uđe u ordinaciju terapeuta, terapeut neće gurnuti daždevnjaka u pacijentovo krilo. Osobe s fobijama koje su dobronamjerni prijatelji i obitelj podvrgnuti objektima svog straha mogu zapravo razviti intenzivniju averziju prema objektu fobije. Prijatelji i obitelj koji primaju liječenje fobije mogu pružiti informacije o stvarima koje ljudi mogu učiniti kako bi pomogli bez izazivanja regresije u terapiji.