Bdijenje je razdoblje namjerne budnosti određeno za vjersko razmatranje, molitvu i druge pobožne aktivnosti. Mnoge kulture imaju neku vrstu tradicije bdijenja u svojim vjerskim uvjerenjima, što sugerira da je ideja da ostanu budni zbog vjerskih obreda privlačna mnogim ljudima, bez obzira na njihovu kulturnu pozadinu. Ideja bdijenja također je prihvaćena u nekim zajednicama da se odnosi na bilo koje vremensko razdoblje posebno određeno za razmatranje i bdjenje, bez obzira na to zahtijeva li to ostati budan u neuobičajena vremena.
Riječ “vigil” potječe od srednjoengleskog vigile, što znači “bdjeti predano”. Ova riječ pak dolazi od latinskog vigil, što znači “budan”. Ljudi su stoljećima bili budni u vjerske svrhe, što dokazuju brojna umjetnička djela i spisi, a razdoblja bdijenja i dalje su važan dio mnogih religija.
U mnogim je kulturama tradicionalno bdjenje nad mrtvima, kako ih ne bi ostavljali sami prije pokopa, kremacije ili bilo kojeg drugog oblika raspolaganja. Obično su mrtvi položeni u crkvu ili službenu sobu u domu, a ljudi se mogu izmjenjivati na bdijenju ili sjediti zajedno. Tijekom bdijenja za mrtve ljudi mogu promatrati tiho razmišljanje, ili se mogu moliti, družiti i razgovarati o mrtvima. Ova tradicija se još uvijek poštuje u mnogim kulturama, a kraj bdjenja obilježava se sprovodom.
Bdijenja su se kroz povijest održavala i uoči velikih vjerskih blagdana. Pravoslavni kršćani često poštuju ovu tradiciju okupljajući se ispred svojih crkava uoči velikih blagdana, čekajući da se crkva otvori za misu ponoćku i slavlje, a neki ljudi takve bdije održavaju i kod kuće. Bdijenja su se također koristila da se odvoji vrijeme za razmišljanje prije velikog životnog događaja, poput vjenčanja ili ulaska u vojnu službu.
U nekim kulturama bdijenje se također koristi kao oblik protesta i za povećanje svijesti zajednice. Ljudi mogu sjediti u bdijenju nakon nepravedne smrti, na primjer, signalizirajući zajednici svoje nezadovoljstvo, a mnoge se zajednice okupljaju na bdijenjima uz svijeće nakon tragedija kako bi ljudima dali priliku da se povežu jedni s drugima. Iako ova vrsta bdijenja donekle odstupa od bdijenja u tradicionalnom religioznom smislu, mnogi ljudi takve bdije smatraju vrlo vrijednima, jer mogu pružiti izlaz za intenzivne emocije.