Bruto domaći proizvod (BDP) mjeri ukupnu vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih unutar zemlje u određenom razdoblju, općenito godinu dana. BDP predstavlja vrijedan podatak za ekonomiste, jer služi kao stvarni pokazatelj gospodarskog zdravlja zemlje. Za više teorijske mjere gospodarstva, ekonomisti također mogu uzeti u obzir BDP pune zaposlenosti. To predstavlja potencijalnu vrijednost BDP-a kada se svaki resurs, uključujući sav rad i materijale, koristi na maksimalnoj razini učinkovitosti. BDP pune zaposlenosti također može biti poznat kao potencijalni ili kapacitetni BDP.
U stvarnom svijetu BDP rijetko dostiže razinu BDP-a pune zaposlenosti. Razlika između ove dvije vrijednosti poznata je kao jaz BDP-a. Ekonomisti vjeruju da u slobodnom tržišnom gospodarstvu jaz u BDP-u može postojati samo u kratkom roku. Dugoročno će i potrošači i poduzeća prilagoditi svoje kupovne i proizvodne navike kako bi se ostvario BDP pune zaposlenosti.
Međutim, postoji nekoliko problema s ovom teorijom. Prvi je da se ekonomisti ne slažu oko definicije pune zaposlenosti. Neki tvrde da se ovo stanje događa kada je stopa nezaposlenosti na nuli, dok drugi smatraju da može iznositi čak 10 ili 15 posto i još uvijek se okarakterizirati kao puna zaposlenost.
Do ovog odstupanja dolazi jer postoje dvije vrste nezaposlenosti. Frikcijska je nezaposlenost privremena i javlja se dok su ljudi između poslova i aktivno traže novi. Dok su ovi ljudi uključeni u kratkoročna određivanja BDP-a pune zaposlenosti, strukturna nezaposlenost se zanemaruje. Strukturna nezaposlenost odnosi se na postotak ljudi koji neće raditi bez obzira na stanje u gospodarstvu, bilo zato što su odlučili ne raditi ili su fizički nesposobni. S obzirom na to da bi neki od tih ljudi mogli pridonijeti gospodarstvu i poboljšati ekonomsku učinkovitost, neki teoretičari tvrde da do pune zaposlenosti BDP-a nikada ne može doći osim ako svi ljudi nisu zaposleni na poslovima prikladnim za njihovu razinu vještina.
Tijekom 1960-ih, ekonomist Arthur Okun razvio je teoriju koja se koristi za povezivanje stope nezaposlenosti i jaza u BDP-u. Okunov zakon kaže da svaki porast stope nezaposlenosti od 1 posto rezultira povećanjem jaza BDP-a za dva posto. Dok su drugi istraživači iznijeli varijacije ove teme, Okunov zakon i dalje služi kao mjerilo ili pravilo ili palac za one koji proučavaju odnos između zaposlenosti i promjena u BDP-u.