Beckova skala beznađa (BHS) je upitnik u kojem pacijent odgovara “točno” ili “netočno” na niz od 20 izjava koje testiraju njegove ili njezine osjećaje o budućnosti. Svrha ispunjavanja upitnika je utvrditi vjerojatnost da će određena osoba pokušati samoubojstvo. Budući da je Beckova ljestvica beznađa prvi put testirana i korištena, pokazala se vrijednim alatom s visokom razinom točnosti pri pokušaju utvrđivanja nečijeg rizika od samoubojstva. Ljestvica je izvedena iz Beckovog popisa depresije, još jednog testa koji se koristi za određivanje razine depresije koju pacijent doživljava.
Pacijenti koji koriste ljestvicu odgovaraju na niz od 20 izjava koje su izrečene u prvom licu. Pacijent svaku izjavu klasificira kao istinitu ili lažnu, procjenjujući svoje osjećaje. Na kraju se odgovori na izjave zbrajaju prema ključu za pronalaženje ranga pacijenta na ljestvici beznađa; veći broj ukazuje na veći rizik od samoubojstva.
Skala ocjenjuje pacijentov potencijal za samoubojstvo kao jedan od četiri moguća rezultata. Rezultat 3 ili niži znači da postoji minimalan rizik od samoubojstva. Rezultat između 4 i 8 ukazuje na blagi rizik. Bodovi u rasponu od 9 do 14 ukazuju na umjerenu šansu za samoubojstvo, dok rezultati od 15 ili više pokazuju ozbiljan rizik od samoubojstva. Pouzdanost Beckove ljestvice beznađa je vrlo visoka i pokazala se kao vrlo dobra procjena rizika.
Više od polovice izjava o procjeni na Beckoj skali beznađa prilagođeno je izjavama koje su zapravo dali psihijatrijski pacijenti kojima je dijagnosticirana depresivna i beznadna svijest. Preostala pitanja na testu konstruirana su kao neutralne izjave koje se odnose na beznadne stavove o budućnosti. Kroz stručno ocjenjivanje, izjave su pažljivo proučene i preformulisane kako bi bile što jasnije i neutralnije.
Beckova ljestvica beznađa opsežno je testirana na skupinama pacijenata koji su bili u visokorizičnim skupinama. Također je kasnije testiran na skupinama koje su bile ovisne o drogama, isključujući alkoholičare. Pokazalo se da je upitnik vrlo točan kada se daje visokorizičnim pacijentima i odraslim korisnicima droga. Valjanost testa nije poznata za djecu i nešto je manje točna kada se daje pacijentima koji nisu u skupini koja je pod visokim rizikom od samoubojstva.